Na mjestu gdje Učka uranja u more, na svega tri kilometra obalne šetnice, čak 180 vila. Poznat je Lovran po vilama, ali u to doba kada su se gradile, na deset domaćih bila je praktički jedna vila. Impresivno! – Lovranski zet, Talijan Attilio Maguolo, u dvadeset je godina izveo više od osamdeset zgrada. I Celestinu, Eneu, Caterinu, Miru I'onda, Guerru, Verdi, San Rocco, Denes, Call... – govore domaći.
Parking je svugdje besplatan (!), mjesto je mirno i tiho, sve dok članovi Puhačkog orkestra Lovran ne izvade instrumente. Tad kreće veselje i fešta. – Svirali smo s Oliverom, Gibonnijem, Stavrosom, nastupali i u Areni, a bili i u glavnim ulogama u Severininu spotu "Gas, Gas", pogledajte na YouTubeu – govore.
Radovan Trinajstić, koji u orkestru svira F tubu, kolekcionar je razglednica. – U orkestru sam 60 godina, a skupio sam 650 originalnih razglednica Lovrana. Najstarije su iz 1880. godine, a putovale su u to doba ovdje iz našeg grada u Bratislavu, Graz, Beč, Salzburg... no ja sam ih vratio kući – govori Trinajstić, inače profesor koji je predavao većini žitelja Lovrana.
David Palmić, odnosno barba Leo, svira u orkestru bariton, brine i o Lovranskoj latini, regati tradicijskih barki na jedra. – Susjed Vicko Palmić, moj prezimenjak, plovio je čak i na Sjeverni pol, a u ekspediciji 1872. koja je trajala dvije godine, a plovio je na istraživačkom brodu Admiral Tegetthoff te su zapeli u ledu u blizini Nove Zemlje. Krenuli su pješice, te prvi otkrili skupinu otoka koju su nazvali Zemljom Franje Josipa, a jedan rt – Fiume. Po Rijeci – priča ponosno Palmić.
Prva dama turizma Lovrana Zvijezdana Klobučar Filčić, ujedno i prva žena Puhačkog orkestra, svira francuski rog te nastavlja lovransku štoriju: – Mustaćon je zaštitnik Lovrana, eto ga tu i na glavnom trgu kao drevni reljef iznad ulaza u kuću u kojoj je nekad bio i zatvor. Ljudi su nekoć vjerovali da, ako stave zastrašujući lik na pročelje kuće, da će ih čuvati od zlih duhova, bolesti, nesreća i svog zla. Lik je bradatog, brkatog muškarca, buljavih očiju te s turbanom na glavi, a kad mališani, naši lovranski gosti, vide njegov lik, pitaju nas "Je l' to Sulejman?" – priča gospođa Zvijezdana.
Susjeda Matea Venturini brine se da svi turisti kući odu s ručno izrađenim suvenirom, a prodaje ih upravo u maloj šarenoj radnji ispod lika – Mustaćona. – Ljeti sam u radnji, zimi slikam i izrađujem suvenire. Napravila sam keramičkog Mustaćona, Svetog Juru koji je zaštitni znak, kao i marune od terakote, a slikam akrile i akvarele lovranskih simbola – maruna, trešnji, šparoga, i dakako mora. Naš je simbol i vijenac od lovora, mi smo Lovran, pa ih njih pletem, a turisti ih raznose dalje po svijetu – govori umjetnica Venturini.
Turisti prije nego u Opatiji
Na ovom dijelu Liburnije jede se itekako dobro, najbolji je restoran Draga di Lovrana, koji se čak i odrekao Michelinove zvjezdice, vodi ga chef Hari Benić, a sjajna je klopa i kod Roberta Benzije, chefa koji je ujedno i slikar, u centru u Ganeumu. U tom restoranu u centru dovoljno je samo baciti pogled na stolove, na kojima je jedno od naših najcjenjenijih maslinovih ulja braće Chiavalon. Sve je turistu jasno, ne mora ni sjesti za stol Dok ostali restorani maslinovo ulje sumnjive kvalitete pretaču iz bočice u bočicu, Benzia gostima nudi najbolje što zemlja maslina nudi. A gdje je tek klopa koju slikar radi.
POVEZANI ČLANCI:
– Novi susjed nam je Walter Eselböck, chef koji je bio vlasnik restorana u Burgenlandu s dvije Michelinove zvjezdice, a sad se doselio u Lovran – govore domaći. Kupa se na gradskoj plaži Kvarner, Peharovu, Medveju, Caseri, Ziperi...
– Rijetki znaju da su turisti u Lovran dolazili čak i prije nego u Opatiju. Vila Angiolina otvorena je 1884. godine, za nju se smatra da je bila prva, ali mi smo imali Villu Fenandeu, danas depandansu bivšeg hotela Bristol, koja je goste primala od 1873. Turiste smo primali prije 191 godine! – ponosni su u gradu trešanja i maruna.
