Vrhovine, kako im i ime govori, mjesto su vrhova, brežuljaka i proplanaka, a lukavi stanovnici tog kraja svojedobno su na jednu klisuru u magli namamili osvajače Osmanskog Carstva pa ih izgurali s litice u provaliju. To je povijest, od te bitke pokraj obližnjih Jurjevih stijena prošla je 361 godina, no domaći su ponosni na svoje snalažljive pretke. Dočekuju veselo goste u ovom malom ličkom mjestu koje ima par stotina stanovnika, a nalazi se nedaleko Otočca na putu prema Korenici.
“Pazi medo” i STOP SHOP
– Hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević predavao je kod nas u školi, koja danas, uz knjižnicu, nosi njegovo ime – govori Snježana Samolov Cvitković, ravnateljica knjižnice s 4500 knjiga. Susjeda Biljana Čudić dodaje:
– Ponosni smo na mir, netaknutu prirodu, a kod nas svaka kuća ima barem deset vreća ličkog krumpira. Sadimo ih svi! Neki u podrumu imaju i po stotinu vreća, a treba znati da u vreću stane oko 30 kilograma pa računajte... Mi lički krumpir jedemo i za doručak, prerežemo ga napola i stavimo u pećnicu na 220 stupnjeva i nakon 40 minuta imamo doručak za prste polizati – govori Biljana.
Veljko Vukmirović pokazuje na grb Vrhovina, na kojem je i velebitska degenija.
– Tko zna gdje je tražiti, a poznata je cijeloj zemlji s kovanice od 50 lipa, tu je može vidjeti u prirodnom okruženju. Degenia velebitica najrjeđa je biljka u Hrvatskoj, simbol zemlje te strogo zaštićena, a mi je imamo na grbu! U šumama oko mjesta ima i medvjeda, vukova i risova, a granica Nacionalnog parka Plitvička jezera je vrlo blizu. Postoji i ideja da se jedan ulaz u park napravi i u našem kraju, tamo u smjeru Babina potoka, kako bi se rasteretile gužve na ulazima na D-1. Kraj se turistički počeo razvijati zadnjih godina, a morate znati da su svi ratovi koji su se vodili u ovom kraju, odvijali upravo kod nas. Napokon, krenuli smo u pravom smjeru! Prednost nam je što smo blizu i plažama u Karlobagu, i Zagrebu, Rijeci, Zadru, Kuterevu, Baraćevim špiljama... Tko istražuje kraj, dođe i kod nas – govori Vukmirović.
Turisti koji su nemaju opremu za aktivnosti u prirodi imaju u blizini i ličku šoping-destinaciju STOP SHOP u Gospiću gdje se mogu opremiti od glave do pete, popiti kavu, pa krenuti u nove avanture, a joker u turističkom špilu Vrhovina je, dakako, zip-line “Pazi medo”, koji je dugo držao rekord najdužeg u Europi. Za ovako malo mjesto itekako važna turistička karta naspram ostalih destinacija.
– Wales 1600 metara, Vrhovine 1700 metara, a nedavno su nas pretekli Španjolci koji imaju zip-line dug 2000 metara. No i dalje držimo drugo mjesto na Starom kontinentu – govori Budimir Nenadić te nastavlja:
– Najstariji koji se vozio na zip-lineu, a radio sam tamo pet sezona, bio je nekadašnji pilot Duško Bobić iz Otočca. Imao je 82 godine kada se sunovratio na zip-lineu u Rudopolju. To pokazuje da su godine samo broj – govori Buda, kako je nadimak mladiću koji turiste dočekuje u idiličnom obiteljskom kampu Big Bear čiji su zaštitni znak mobilne kućice i pogled na fantastičnu prirodu te restoran Hungry Bear s odličnim koktelima.
– Naše bake nekoć nisu točno znale kada su se djeca rodila pa bi, ako se netko rodio 10. siječnja, rekle: “Rodio se kad je bio snijeg”, ako bi se tko rodio 20. rujna, govorili su: “Kad se kopao krumpir”, ili 25. srpnja: “Rodio se kad se kosilo.” Volim svoj kraj, pruža nebrojene mogućnosti ... Evo, na recepciji kampa su skije koje je moj otac Braco sam izradio od jasenova drveta kao dijete 1967. godine čuvajući obiteljsko stado u našem Rudopolju. Turistima, kad to pričam, razdragani su. Uostalom, veseli ih i priča o našim šumskim vilama, za koje se neki susjedi kunu da su ih vidjeli sedamdesetih i osamdesetih godina, a koje bi radnicima pomagale nositi drva i sijeno ili ih vodile do puta ako bi se izgubili u noći, vratile ih kući. Naš je lički kraj zapostavljen, ali se itekako trudimo da zasjamo punim turističkim sjajem. Viziju imamo! I hoćemo raditi – kaže Buda.
Pješačka staza i paintball
Ima se u kraju što razgledati, od Rudopolja, Gornjeg i Donjeg Babina Potoka, Gornjih Vrhovina, Založnice, Turjanskog..., tu su i pješačka staza i paintball, manja stijena za penjanje, ovce i krave veselo promatraju turiste s pašnjaka. Domaćini nude ličkim sirom i rakijom, a i noćenja nisu skupa, od 50 eura u apartmanima, sve do mobilnih kućica, u koje stane šestero ljudi, a cijena ne dostiže stotinu eura. Lika je tu – kakva je nekad bila... Priroda očarava.
