Legenda kaže da su kuharice na dvorovima kući često odnosile ostatke hrane da bi prehranile svoju obitelj. Tako su znale ponijeti i male dijelove tijesta koje bi onda razvukle i ispekle na peći. I tako su nastali – mlinci. Jelo koje je, kako tvrde mnogi, omiljeno baš zbog svoje jednostavnosti, obavezno je i na blagdanskom stolu, a koje su tajne dobrih mlinaca, otkrio nam je Matija Gulija iz tvrtke Zebrano koja se proizvodnjom domaćih mlinaca bavi već deset godina.
– Kao djeci nam je uvijek bilo najljepše kada bismo kod baka, koje su još uvijek imale peći na drva, jeli njihove doma pečene mlince. Često sam slušao i mamu, koja nikad nije bila potpuno zadovoljna mlincima koje može kupiti, te smo u konačnici pomislili zašto ne bismo mi sami krenuli u proizvodnju zagorskih mlinaca i napravili proizvod kakav bismo i sami htjeli kupiti i jesti. Prostor namijenjen za proizvodnju hrane smo već imali i tako smo krenuli – ističe Matija Gulija koji je tvrtku pokrenuo zajedno s ocem Dragutinom i majkom Biserkom. Njihova se proizvodnja nalazi u Bedekovčini, a danas zapošljavaju četiri djelatnice.
Često sam slušao i mamu, koja nikad nije bila potpuno zadovoljna mlincima koje može kupiti pa smo odlučili napraviti proizvod kakav bismo i sami htjeli jesti
– Kod nas se u obitelji zagorski mlinci jedu dosta često, nisu rezervirani samo za blagdane ili samo uz puricu. Vjerujemo da je kod zagorskih mlinaca najveća tajna u njihovoj jednostavnosti počevši od recepture. Zagorski se mlinci, naime, rade samo od brašna, soli i vode i ništa drugo nije potrebno – ističe obitelj Gulija. Napominju i kako je tajna u posebnom načinu razvlačenja tijesta i to je umijeće koje se u zagorskim obiteljima prenosi s koljena na koljeno.
– Ručno razvučeno tijesto daje zagorskim mlincima njihovu čvrstinu i glavna svojstva. A teksturu pravih zagorskih mlinaca i poseban okus daje pečenje na tablama. To sve poštujemo i mi u našoj proizvodnji te se trudimo da naši mlinci budu najbliže moguće onome što zovemo domaći zagorski mlinci – govori Matija Gulija te dodaje da zagorski mlinci kad su pečeni, moraju biti žućkaste boje s karakterističnim nagorenim dijelovima, koji dokazuju da su pečeni na tabli. Također, moraju biti prave debljine, ne pretanki, ali ni predebeli. Kad se pripremaju za jelo i preliju kipućom vodom, zagorski mlinci se ne lijepe i ne “raskuhaju”, nego ostanu čvrsti i upiju idealno vode i masnoće da budu mekani i da iz masnoće od pečenja pokupe one najbolje okuse.
Moraju biti žućkaste boje s karakterističnim nagorenim dijelovima, koji dokazuju da su pečeni na tabli, ali i prave debljine, ne pretanki, ali ni predebeli
– Karakteristično za zagorske mlince je da ne postoje dva ista mlinca, jer se svi postupci rade ručno i nemoguće je postići ujednačenost u obliku ili boji – objašnjava Gulija.
