OK, Marko Polo je zaštitni grada Korčule, koja je pak 'Mali Dubrovnik'. Ali, ima i još jedan planetarno popularan tip koji vuče korijene iz Korčule, a rijetki to znaju. Čak i u mjestu. Krenimo redom. Mateo Kariolić, trbuhom za kruhom, odselio se krajem 19. stoljeća u Argentinu, a njegova kći Salvadora baka je, ni više ni manje, nego – Malog Zelenog! Diega Maradone!
– Zaista?! Ni mi to nismo znali – čude se Korčulani.
– Da, nazvao je najstariju kćer Dalma, baš po Dalmaciji – argumentiram.
Primaju se brzo mobitela te pronalaze i tekst kako ovdašnji svećenik, listajući stare popise Korčulana, ima taj podatak. Google zna... I oni meni pričaju ono što ne znam.
– Pravim se Korčulaninom smatra onaj tko je za života igrao vaterpolo u KPK, plesao morešku i bio u jednoj od tri bratovštine. A jesi li znao da Turci nikad nisu uspjeli osvojiti Korčulu? Ušli su u Dubrovnik, zapalili Hvar, e, ali ovdje su polomili zube. U gradu su bila samo 154 vojnika, a sve žene i djecu su preobukli u muškarce. Pa je 2000 Turaka odustalo od napada... Toga se dosjetio svećenik Antun Rozanović. Vlastela, knez i veći dio vojske pobjegli su iz grada, no mi smo se Korčulani i bez njih obranili – govori mi Filip Kapelina (27).
Pričamo kako se na tržnici mogu kupiti živi jastozi, zatim o moreški, najpoznatijem srednjovjekovnom viteškom plesu, koji se održao samo u njihovom gradu, te se više puta tjedno održava u ljetnom kinu.
Znam da stari grad ima ulice u obliku riblje kosti, ali zbog čega? – pitam ga.
– Zbog vjetra. Ulice lijevo od Ulice Statuta su ravne, a one desno su blago zakrivljene kako bi ljeti maestral i tramontana mogli cirkulirati gradom te da bi tijekom zime bili zaštićeni od bure – govori mi Kapelina te dodaje:
– Evo, u ovom lokalnom kafiću kod Žaka kavu pije John Malkovich, ima tu i omiljeni stol. Bernie Ecclestone voli otići u restoran "Stupe", na jednom od 18 otoka na našem korčulanskom arhipelagu. U gradu često susrećemo Novaka Đokovića, a i David Bowie šetao se ovuda. Bio je i Bill Gates, Roman Abramovič, tu je film snimala i Penelope Cruz. Vole doći ovamo jer ih rijetki prepoznaju i nitko ih ne gnjavi – govore mi Korčulani.
>> Ljeti se od gostiju ni za kavu nema vremena, posjeti se ne primaju
Tekst je lijepo napisan, pravi PR za Hrvatsku. Nisam nikada bio na Korčuli, ali na Hvaru ćesto. Ali, ljubio sam jednu Korčulanku .