Dragi moji čitatelji, sigurno se sjećate kako vam je netko malo tišim glasom znao reći: "Ovo ti govorim u povjerenju!"
Bili ste polaskani time sve dok niste sasvim slučajno doznali da je tu priču ispričao i vašoj mami, sestri i njezinoj prijateljici kad ste nakon razgovora uletjeli u dnevnu sobu gdje su njih tri pile kavu i na vašu vijest samo odmahnule rukom i rekle gotovo uglas: "Ma znamo to već!" Njih tri su to izgleda ispričale – isključivo – svaka svojoj najboljoj prijateljici.
U sljedećem satu javilo vam se nekoliko ljudi da vam priopće istu tu povjerljivu najnoviju "bombu". Koga god ste vi u međuvremenu nazvali, osjetili ste po tonu glasa da reagira hladno jer je već čuo. Shvatili ste tako vrlo brzo, i za nepuni sat, da su svi koje poznajete također osobe od nečijeg dubokog povjerenja pa su tako doznale i prije vas ono što svi već znaju.
U sljedećih par sati javili su vam se još neki iz vašeg kruga i zavjereničkim glasom pokušali zadobiti vašu naklonost povjeravajući vam najnoviju vijest. Ako vam do tada nije bilo sve dovoljno jasno, sve ste shvatili kad ste čuli od koga su to oni kojima ste se vi obratili, već sami i puno prije vas, čuli. Shvatili ste kako se povjerljive informacije šire brzinom svjetlosti ili brzinom kraćeg mobitelskog razgovora ili sms poruke.
Ekskluzivnost informacije koju ste dobili zapravo ne postoji, "govorim ti u povjerenju" ne znači ništa povjerljivo. Možda vas netko hoće tek uvući u krug ljudi koji međusobno razmjenjuju "povjerljive informacije" te tako stvarno šire neprovjerene informacije i prenose neke stvari koje tako postaju "opće poznate", a njihova uvjerljivost pokušava se umjetno podgrijati bajkama o povjerenju. Kasnije se pokaže, ako ste ih zapamtili, da su to često zlonamjerni tračevi smišljeni da nekome naškode, a šire se kao požar upravo s pomoću jednostavne formule: "Govorim ti u povjerenju." Osoba kojoj se tako obraćaju često nasjedne jer se učini sebi važna pa želi tu svoju važnost objelodaniti i drugima pričajući im što ona i samo zna zato što je vrijedna toga da joj drugi daju povjerljivu informaciju.
Lako je proširiti "informaciju" i tako provjeriti kako bi se neke stvari primile u javnosti. Nemamo nikakve odgovornosti za istinitost informacije jer smo je i sami čuli u povjerenju pa ne smijemo odati izvor informacije. Tvrdimo da je vijest koju širimo istinita i možda tu istinu potvrđuju razni izvori koji nam je kazuju. Pa kad svi pričaju – a valjda je istina. Nesvjesni smo činjenice da je to ipak smislila jedna osoba i ispričala to samo još jednoj, a ta druga samo još dvjema jer su se slučajno te dvije našle kod nje na kavi, a onda su njih dvije samo ispričale... Ne znam je li to geometrijska ili kakva druga progresija, ali znam da radi gotovo nepogrešivo. Svi se u tom lancu osjećaju počašćeni pa se brzo pohvale nekome kako su oni i samo oni vrijedni takve časti. Umjesto spominjanja povjerenja koje tako krasno miluje naše uši, dobro dođu i neke druge općepoznate fraze: "Neka ostane između nas", "Znam da tebi, samo tebi, mogu reći iskreno", a dobro dođe i "Rekla mi je jedna važna osoba..."
Meni to širenje neprovjerenih tajni ne izgleda bezazleno pa mi se čini psihologično da u tome ne treba sudjelovati, a vama?
>> Eksploziji negativnih emocija, urlanja, bacanja stvari uzrok je naravi kolerika
