Champagn, champagn...Čuveno vino iz najpoznatije francuske vinske regije čak je i opjevano, a pitanje koje neizostavno postavljamo - zašto je toliko skuplje od ostalih pjenušavih vina - postavio bi i sam Dom Perignon, čije je ime proslavilo jedan od najboljih šampanjaca na svijetu.
Život skromnog redovnika ničim nije ukazivao na to da će mu ime postati sinonim za vrhunski šampanjac i luksuz. Nekoć piće aristokracije nedostupno običnom puku, šampanjac je odlikovala ekskluzivnost ambalaže, ali i proces proizvodnje te strogo određene granice područja na kojem se može uzgajati grožđe za njegovu proizvodnju. Šampanjci prolaze čak tri fermentacije, proces faze odvajanja taloga u grlić boce, zaleđivanje i izbacivanje taloga te finalno zatvaranje plutenim čepom. Čak je zakonom predviđeno da tek nakon tri godine provedene u podrumu bazni šampanjac ‘non vintage’ smije na tržište, a onaj s oznakom godišta ili millesime puno kasnije.
Važan je kontinentalni temperaturni režim - prosječna godišnja temperatura od 10 Celzijevih stupnjeva donja je granica koja omogućava lozi život, a ispod nje život loze ne bi bio moguć jer ne dopušta kontinuitet kvalitetnih berbi i proizvodnju vrhunskih mirnih vina. Zbog toga su proizvođači prisiljeni čuvati starija kvalitetnija godišta u podrumu da bi ih blendali. Često su u jednoj boci vina četiri godišta iz pedesetak vinograda. Doduše, u manjim omjerima s mlađim vinom, a sve kako bi se održala jednaka kvaliteta šampanjaca iz godine u godinu. Problem proizvođača šampanjaca oko skladištenja riješili su još Rimljani, koji su zasadili prve loze u Chamapagni. Reims i Epernay premreženi su kilometrima tunela idealnih za skladištenje boca. Na cijenu, pitanje svih pitanja, utječu i veliki troškovi marketinga jer kompleksan proizvod poput šampanjca zahtijeva dodatnu promociju. Velike kuće poput Moët & Chandona, Louis Roederera i Veuve Clicquota ulažu velika sredstva u otvaranje tržišta. Teza da je šampanjac cjenovno ambiciozniji proizvod na globalnoj razini potkrepljuje to. Cijena izvozne litre španjolskog vina niža je od eura, talijanskog nešto viša od eura i pol, francuskog četiri, a šampanjaca - 20 eura.
Bez obzira na recesiju, u Champagni su imali problem zbog prevelike potražnje u odnosu na zalihe i proizvodnju. Unatoč činjenici da se proizvede više od 320 milijuna boca. Otvaranjem egzotičnih tržišta Azije i Indije u Champagni su se dotakli pitanja proširenja granica regije izvan kojih nije dopušteno proizvoditi šampanjac i nazivati ga tim imenom. Izbor šampanjaca u ovom broju dolazi iz kuće Moët & Chandon, jednog od najvećih proizvođača šampanjaca koji je šampanjac približio široj publici. Brut Imperial rose intenzivne je ružičaste boje, mjehurići su sitni i postojani, miris otvoren i šarmantan s notama maline, jagode...
Mekano kremaste teksture, zrelije svježine, reflektira se voćnost popraćena notama brioša. Dom Perignon 2005. sjajne je slamnate boje za zlatnim refleksom, kristalne bistrine, sitnog intenzivnog perlaža. Dominiraju arome tosta, kave, brioša te mineralne note krede. Degustirati šampanjce Kruga veliki je privilegij. Jedna od najekskluzivnijih šampanjskih kuća, prepoznata po korištenju drvenog suđa za odležavanje baznih vina, što je kompleksan i skup proces. Krug 200 sjajne je zlatnožute boje, u čaši se stvara spektakl mjehurića. Iznimno kompleksan, dominiraju tostirani lješnjaci, pistacije, svježa pečena kava, note meda te sušeno žuto cvijeće. U okusu harmoničan, koncentriran, bogate elegantne punoće. Ruinart, odakle dolazi Blank de Blanks, šampanjska je kuća osnovana 1729. i slovi za najstariju. Stil kuće naglasak je na chardonnayu, točnije, mineralnosti i svježini. Blank de Blanks šampanjac je kristalne bistrine, dominantnih cvjetnih mirisa jasmina i voća - breskve ,kruške, citrusa, hrskavo je svjež i čist. Koji god odabrali,nećete pogriješiti. Živjeli!
>>Vino od loze koju u proljeće griju, a zimi prskaju, lede i štite
>>ROSÉ - besramna podatnost sljubljivanja sa svakom hranom
odličan tekst s puno manje poznatih, a znaimljivih podataka.