Ovogodišnji će Božić za sve nas biti drukčiji, posebniji. Izbjegavajući velika druženja i putovanja, vaterpolisti Mladosti blagdane će provesti samo s najbližima, a nekima neće biti moguće ni to. Obitelj trenera Zorana Bajića prvi put će biti razdvojena: Zoran i sin Luka (20), također igrač Mladosti, ostat će u Zagrebu, a supruga Dolores i kći Nikol u Luganu, u kojemu je obitelj živjela prije Zoranova povratka u Mladost.
– Božić je za nas dan okupljanja, druženja i blagostanja, ispod bora bi se uvijek nešto našlo za mene, najčešće neka knjiga, ali na žalost ove ćemo godine biti odvojeni. Prošlih smo godina i Luka i ja išli gore kod njih, imali smo tradicionalni Badnjak, no ove će to izostati. Prilagodili smo se situaciji i ostat ćemo u Zagrebu.
- Jednostavno je logistički sve to bilo prekomplicirano izvesti, premalo je slobodnih dana, a morali bismo proći uobičajena testiranja, karantene... No, ništa zato, za mene je Božić uvijek značio obiteljsko druženje i dobro raspoloženje, pa će tako biti i ove godine – kaže Zoran, imajući na umu širu obitelj.
– Bit ćemo s mojom majkom i s obitelji moje sestre. Majka ima 85 godina, ali dobro se drži, nedavno je preboljela COVID-19. Pa, tako neće izostati ni tradicionalni bakalar, a na Božić smo kod sestre na ručku.
Sin Luka se dobro razvija, polivalentan je igrač, može igrati gotovo na svim pozicijama?
– Drago mi je zbog toga, ne znam mogu li biti objektivan jer mi je sin u pitanju, ali uz Lazića, on se od ovih mladih igrača i najbolje razvija. U vaterpolskim se momčadima smanjuje broj igrača, ne u vodi, nego na klupi, i zato je takva vrsta polivalentnih igrača, kao što su Španjolac Munarriz ili naš Paulo Obradović, budućnost vaterpola. A Luka je i solidan student sportskog menadžmenta.
Uspješan ste trener, s mladostašima ste u tri godine osvojili već tri trofeja, iako u vaterpolskim krugovima vlada mišljenje da vratar ne može biti uspješan trener. Pa, sad, jeste li vi iznimka koja potvrđuje pravilo ili ta tvrdnja nema uporišta?
– Pa, istina je da je među uspješnim trenerima mali broj bivših vratara. Evo, Crnogorac Šćepanović preuzeo je Marseille pa ćemo vidjeti. Ali za mene je dovoljno i to da svako pravilo ima iznimku...
Koliko ste zadovoljni ovom turbulentnom, koronavirusnom godinom koja je za nama?
– Uglavnom sam zadovoljan, najviše mi je žao što se nismo uspjeli plasirati u Ligu prvaka, mislim da zaslužujemo to, ali okolnosti na kvalifikacijskom turniru su bile takve. Bili smo nekompletni, bez Marcelića i Bukića, a i ostali igrači bili su prije toga u izolaciji zbog virusa. No, i u takvoj situaciji odigrali smo dobar turnir, sa Szolnokijem, vodećom mađarskom momčadi, odigrali smo neodlučeno utrpavši mu 18 pogodaka, ali mogli smo i pobijediti, a izgubili smo od Ortigie koju ne valja podcijeniti, evo pobijedila je Marseille. Uglavnom, sačuvali smo kontinuitet, ali naš rad nije bio nagrađen najboljim rezultatom, tu u prvom redu mislim na finale prvenstva s Jugom.
Sad vas u osmini finala Eurokupa očekuje Barcelona?
– Nisam je priželjkivao jer riječ je o iznimno jakom sastavu. Došao im je sidraš Tahull iz Barcelonete i Power iz našeg Jadrana, tako da su ozbiljna momčad. No, naša je ambicija osvojiti to natjecanje, pa nas ni Barcelona ne može zaustaviti.
Kakve su vaše želje za 2021.?
– U sportskom smislu neka bi mi želja bila da na Savu napokon vratimo naslov hrvatskog prvaka (čeka se od 2008. – op. a.), a u onom ljudskom, sebi, svojima i svima ostalima prije svega želim dobro zdravlje.•
