Dos Santos previše priča, a to nije moj stil. Ne treba se obazirati na rat riječima, jer nećemo voditi književni dvoboj nego se boriti rukama i nogama, kazao je Filipović prije svoje posljednje borbe.
Ovoga puta bilo je obrnuto. Nekoć najopasniji borac na planetu govorio je o nastavku karijere, jesu li ga godine zaista prestigle te komentirao političku situaciju u zemlji, budući da je i sam nekoć stajao za saborskom govornicom.
Poraz od Dos Santosa
Mnogima je Filipović simpatičan, iako im nije jasan sport kojim se bavi. Gledaju njegove mečeve, navijaju, prirastao im je srcu. Ipak, neki su ga danas "prekrižili", tvrde kako se neće ustajati u rano jutro kako bi gledali njegove mečeve.
- Žao mi je što sam iznevjerio i sebe i navijače protiv Dos Santosa. Meni je u svakom slučaju bilo najteže, jer znam da sam kiksao u borbi. Nakon Grand Prixa zaustavila me teška ozljeda koljena, imao sam pet operacija, uključujući i nos, i mogu reći da nisam zadovoljan kako stvari idu. Dos Santos je bio bolji te večeri, bio je željniji pobjede. Ne znam ni sam zašto sam izgubio, a kada to ni ja ne znam, kako će onda filozofi.
- Nije točno da sam tražio prekid borbe, dobio sam udarac u oko nakon kojeg ništa nisam vidio, ni gdje je sudac, niti gdje je protivnik. Uplašio sam se da mi nije nešto oku. Bolje je da je susret prekinut, ipak je zdravlje najvažnije u životu.
Bojite li se ismijavanja?
- Normalne osobe se neće s time ismijavati, svatko tko je normalan poštovat će kad netko visoko podignute glave uđe u ring. Ne zamaram se ni s time da nisam u Hrvatskoj priznat kao sportaš.
Država vas ne priznaje kao sportaša?
- Morao sam od države dobiti potvrdu na kojom bi pisalo da sam sportaš, no oni mi to nisu željeli izdati, rekli su da po njihovim kriterijima nisam sportaš. To nije imalo smisla nakon svega što sam napravio, no ta sramota ide njima na savjest, o tome nema smisla raspravljati.
Glavni motiv? Nekada je to bio novac?
- Teške misli su me proganjale nakon te borbe. Najradije bih se objesio u hotelskoj sobi nakon tog meča, da me više nikad nema. No, treba se dići, to je dokaz snage. S UFC-om sam potpisao ugovor na tri borbe, ostale su još dvije i ja ću to odraditi.
- U slobodnoj borbi jedina je taktika - agresivnost. Tko je generalno agresivniji, taj će izaći kao pobjednik. U borilačkim sportovima postoji i 'lucky punch', udarac kakvog u nogomet nema.
Zašto više Mirko ne grize?
- Znam, to je problem. Je li razlog zasićenost, jesu li to ozljede koje me sputavaju, možda je mene i podsvjesno strah da se ponovno ne ozlijedim, da ne legnem na kirurški stol, odlazim opet na rehabilitacije.
- Pokušat ću neke stvari promijeniti u treninzima, angažirat ću čak i sportskog psihologa, otkloniti greške koje sam evidentno radio. Ja sam borac od glave do pete, bez obzira na sve. Pokušat ću odlaziti i nekoliko dana prije borbe, što nikad nisam prije radio.
- Dosta mi je i vojničkog režima, tako živim već 25 godina. Svaki dan sam trčao 11 kilometara, lupao u vreću na -10 Celzijevih stupnjeva, na snijegu... Odakle mi ta energija i žar, ni danas ne mogu objasniti. No bojim se vratiti među 'civile'. Kako ću organizirati svoj život, što ću raditi.
Hoće li Filipović učiti mlade borce?
- Nemam afiniteta za biznis, čak ni educiranju mladih. Gadno sam se opekao nekoliko puta. Jedan dečko, 19-godišnjak, dolazio je na treninge, bio je strašno hrabar. Htio sam mu pomoći, bio je u teškoj situaciji, bio je gladan. Platio sam mu stan, davao mu 500 eura svaki mjesec za džeparac. Onda je on preko volje dolazio, odradio je deset borbi, osam ih je izgubio. Davao sam mu upute, trudio se, no nije me želio slušati. Doživio sam razočaranje, ne kanim to ponoviti. Bez obzira na to iskustvo, moja vrata su uvijek otvorena za svakog tko želi savjet, no s nekime raditi pet godina i izgubiti da bi taj onda odustao, to mi stvarno ne treba.
Ante Kostelić se svojedobno spominjao i kao vaš trener?
- Nikad nisam s njime ništa dogovarao o suradnji, više smo razmjenjivali iskustva.
K-1? Postoji li mogućnost da se vratite?
- Tamo sam počeo, želio bi još jednu borbu odraditi, prije nego zakačim rukavice o klin. Zadnja borba po K-1 pravilima je bila protiv Boba Sappa.
Kosor nije marioneta, ali nadam se Milanovićevu mandatu
Kako vam se čini ova Hrvatska? Prije šest godina bili ste saborski zastupnik, što se od onda promijenilo?
- Mogla bi biti bolja, no kakva-takva, naša je. Sabor je danas samo glasačka mašinerija, to su uglavnom dizači ruku. Sve funkcionira na stranačkoj stezi, no to sam shvatio tek nakon što sam ušao među njih. Svi glasuju kako pokaže Vladimir Šeks, pa je li moguće da su apsolutno svi za neki prijedlog. Nije mi to bilo uzaludno iskustvo, vidio sam kako to funkcionira.
Odlazak Sanadera?
- Sanader me nije pokušao vrbovati da dođem u HDZ, to nije istina. Što se njegova odlaska tiče, mislim da je na određen način bio prisiljen dati ostavku. Je li to zdravlje, ucjena ili nešto treće... Njegovi argumenti mi ne stoje, ali mislim da u političkom i ljudskom smislu to nije korektno. Napustio je stranku i ljude koji su mu dali legitimitet...
Kako se snašla Jadranka Kosor?
- Jadranka Kosor mnoge je iznenadila i pokazala je čvršću kičmu nego što su mnogi očekivali. I ja sam ostao ugodno iznenađen, jer uvijek je figurirala kao asistentica ili pomoćnica. Pokazalo se da nije takva lutka na koncu kao što su je smatrali. Ona nije premijerka HDZ-a, već svih nas, želim joj da napravi dobar posao.
Trčali ste sa Zoranom Milanovićem?
- Trčao sam jednom sa Zoranom Milanovićem, mislio sam da ću morati zvati Hitnu, nije baš pun kondicije. Međutim, mislim da ima kondicije da uspije u svom naumu da preuzme vlast, da sjedne na premijersko mjesto. Nadam se da će u tome uspjeti, naravno, dođe li do mandata za sastavljanje Vlade.
Bandićeva kandidatura?
- Ako on osjeća poriv da se kandidira, zašto ne. Radi se o jednom od naših najiskusnijih političara, zašto ne bi probao.
Tko vam je najsimpatičniji od kandidata za predsjednika?
- Više-manje poznajem ih sve, nisam s njima prijatelj, no mislim da Ivo Josipović ima najviše šanse da pobijedi na izborima. Ja ću za njega glasovati, mogu to otvoreno reći. Smatram ga moralnom i poštenom osobom i znam da nije ničija lutka na koncu.
Podjela u Hrvatskoj na lijeve i desne?
- Ljude treba dijeliti na dobre i loše, a krajnji je primitivizam dijeliti ih po nacionalnosti, vjeroispovijesti, boji kože. Bila mi je velika želja posjetiti Auschwitz kako bih vidio najveće stratište u Europi, da se poklonim 1,5 milijuna žrtava. Nije mi bilo teško, sjeli smo u automobil, bilo je to strašno iskustvo za mene. To je nevelik prostor ograđen žicom, a toliko ljudskih sudbina je tamo završilo. Ne razumijem ljude kojima je to simpatično, koji se danas na to 'furaju'. Trenutak kad sam ušao u tu plinsku komoru bio je najgori u mom životu. Što je bilo tim ljudima da čine takve grozote, nikad neću shvatiti.
- Podjela na lijevo i desno često je stvar kućnog odgoja, neinformiranosti. Hitlerova Njemačka definitivno je bila zlo, no i diktatura proletarijata nije bila nešto što treba hvaliti. Trebamo zaboraviti kad je pukla prva puška, već se okrenuti budućnosti, kako osigurati našoj djeci normalan život, a ne vraćati se u doba prije šezdeset godina.
Kako se odnosite prema sinu?
- Nisam generalno strog otac, razgovaram često s njime, pokušat ću ga naučiti pristojnosti, ali mlad je još, ima sedam godina. Ide u školu sa svojim vršnjacima, ne dolazi u obzir da ga šaljem u privatne škole.
- Ne mogu reći da sam bio siromašan, išao sam na more, imao što mi je trebalo. Nije mi bilo lako kada mi je otac umro, kad smo majka i ja ostali sami, tada se preživljavalo. Morao sam kupiti sobu u studentskom domu u Zagrebu, nisam imao ni za kilu banana.
- Neće ni moj sin dobiti sve na pladnju, nema teorije da ga zatupim nekim pričama. Ne želim od njega napraviti idiota da pruži ruku i kaže 'tata, daj!', niti da prolijeva krv i lomi kosti kao što sam ja. Pomoći ću mu financijski, tražiti od njega da završi fakultet, ali morat će se kroza život ipak sam probijati. Nema Porschea za 18. rođendan, to je sigurno.
1. postovani Cunt i Visavis,... vi ste obicene babetine,.. zasto komentirate nesto o cemu pojma nemate,.. a bas se pitam tko je sastavio ovaj clanak,. neka plavusa? :-))