Toliko silno su željeli slaviti sa svojim navijačima, a na koncu su s njima tugovali. Filip Pejić (61 kg) i Igor Pokrajac (93 kg) propustili su jedinstvenu priliku. Nažalost, 14 tisuća gledatelja u zagrebačkoj Areni bili su kulisa njihovih poraza i to u prilici kakva im se možda više nikad neće ukazati. Jer, tko zna hoće li UFC više ikad doći u Zagreb. Mlađahni Pejić (23) potpuno je izgorio pod pritiskom debija u vlastitu gradu. Premda je danima Poljaku Stasiaku najavljivao da će ga smlaviti, Filip "Nitro" Pejić u borilištu nije bio ni sjena borca kakvog znamo. Štoviše, već nakon nekoliko sekundi završio je na leđima, a nakon što se izvukao iz dvije izgledne situacije za gušenje, iz treće nije.
– Odgađao sam trenutak predaje koliko sam mogao, no počeo me doista gušiti pa sam jedva tapkao.
Zašto je uopće došlo do toga protiv borca kojeg je trebao "pojesti za doručak"?
– Osjećao sam se kao početnik. Uopće nisam imao onu navalu adrenalina kao obično. Ja nisam bio ja. Nešto me zakočilo, a to nije bilo skidanje kilograma jer sam se fizički dobro osjećao. Valjda je sav ovaj UFC-ov šušur bio previše za mene.
A zašto nije bio svoj, razlog je potražio u nečem što nije htio otkriti.
– U subotu i na dan borbe čuo sam neke gluposti sa strane koje su mi cijelo vrijeme bile kao kamen u glavi kojeg se nisam mogao otarasiti. Bilo je demotivirajuće.
Ni njegov trener Bernard Ban nije znao o čemu je riječ:
– Filip je podlegao atmosferi. Bio je u strašnom grču, nikako ga nisam mogao opustiti. Shvatio sam u svlačionici neposredno prije izlaska kada mu se počela grčiti vilica. Tražio sam od njega da se izdere, no nije mogao. Probao sam ga razbuditi onom trenerskom pljuskom, no ni to nije pomoglo. Deprimiran sam tim više što sam uvjeren da bi Filip od sljedećih pet borbi dobio svih pet.
Za razliku od Pejića, Pokrajac si nije imao što zamjeriti. Ostavio je srce u kavezu, no to protiv odličnog Poljaka Blachowicza nije bilo dovoljno. A zbog toga se borio sa suzama:
– Oprostite, ovo je onaj prvi nalet emocija jer ste vi prvi s kojima dijelim ovo iskustvo. Još niti sa svojim trenerima nisam popričao. Nadam se da nisam nikoga razočarao. Bio sam jako ponosan dok sam nosio naš barjak i išao prema kavezu slušajući skandiranje meni u čast.
Igor ne žali ni za čim iz borbe, osim možda za jednom sudačkom odlukom.
– Sudac nas je u trećoj rundi trebao dići na noge jer je dolje bila pasivna borba. Da je to učinio, ja bih opet krenuo "va bank", baš kao i u drugoj rundi, jer sam osjetio da nema udarac šakom kojim bi me mogao srušiti. A pogodio me dosta puta. Ovo mi je bila 43. borba i kada je ona završila, i prije odluke sudaca, znao sam da sam ju izgubio.
Ipak, u nečemu je Igor bio bolji od Poljaka. Na njegovu licu bilo je manje štete.
– Pitali su me hoću li ja na šivanje prvi, no ja sam to prepustio protivniku jer on ima veću posjeklinu.
Među onima koji su doživjeli najveću štetu bio je i Brazilac Gabriel Gonzaga koji je doživio težak nokaut protiv Derricka "Black Beast" Lewisa koji doista udara kao neka golema zvijer.
Unakažena lica (i zatvorena desnog oka), kavez je napustio i Ben Rothwell, sudionik glavne borbe večeri. Njega je potpuno nadboksao Junior Dos Santos koji se sjajno kretao pa je za Amerikanca bio neuhvatljiv. Razočaravajuće je što nije bilo niti jednog pokušaja rušenja što je Dos Santos opravdao ovako:
– On je prevelik i preopasan pa sam se morao puno kretati. Zaboravite džiju-džicu i hrvanje, ja sam boksač.
Sretan zbog sjajne izvedbe i zbog podrške hrvatske publike, Dos Santos je na koncu uzvratio s: – Kaj ima Zagreb... Hrvatska, volim vas.
Ovo je očito bio veliki finale jednog sjajnog provoda u Hrvatskoj.
>>Pokrajac izgubio odlukom sudaca, Pejić u debiju pobijeđen gušenjem
>>Pokrajac: Ponosan sam što smo napunili Arenu, čast mi je boriti se pred svojom publikom
Dos Santos odličan posao.