Premda je pred njim tog dana bila finalna borba Prvenstva Hrvatske, hrvatski superteškaš Filip Hrgović nije odolio a da ne ustane u ranu zoru i pogleda takozvani meč stoljeća.
- Morao sam se probuditi, a i dok sam gledao, nisam vjerovao da se to događa s obzirom na to koliko se dugo čekalo i napuhivalo. Meč je bio daleko od meča stoljeća, no svejedno sam uživao.
Hrga drži da je, zapravo, Pacquiao zakazao:
- On je trebao raditi dvostruko više udaraca. Ovaj put ispalio je samo 429 udaraca, a on u prosjeku ima više od 700 udaraca. A da bi pogodio Floyda i pobijedio, morao je ispucati tisuću udaraca. Floyd je bio čak i bolji no što sam očekivao, jako brz, oprezan i koncentriran, kažnjavao je sve pogreške. Za to što je neutralizirao takvog borca kao što je Pacquiao skidam mu kapu do poda.
Osim što je pobijedio borac za kojeg je navijao, Filipa je obradovala i dobivena oklada (u večeru) protiv klupskog kolege Hrvoja Sepa i trenera im Leonarda Pijetraja. A baš je Leo prije tjedan dana najavio da bi to mogla biti dosadna borba:
- Nije to bilo ni blizu željenog boksa. Čak ni Pacquiao, koji ne pita za cijenu, nije ušao ni u kakav rizik. Nije to kategorija koja bi pružila meč stoljeća, to su kategorije od srednje pa nadalje. Osim toga, Mayweatherov način borbe takav je da to nije mogla biti spektakularna borba. On je tu i tamo nešto radio iz kontre, no previše je držao protivnike, previše je bio neaktivan da bi zaslužio pobjedu. Meni je Manny bio aktivniji, radio je serijski i stalno napadao. I po mišljenju publike, Pacquiao je bio aktivan borac u toj lošoj borbi. U najgorem slučaju, trebalo je biti neodlučeno. Bila je to šahovska borba koja, zapravo, i ni za stručnjake nije bila pravi šah.
A ima i onih koji su i u takvom "šahu" uživali, recimo bivši europski teškaški prvak Željko Mavrović.
- Mi koji boks razumijemo iz iskustva, iznutra, mi smo dobili svoju satisfakciju. To je bio vrhunski meč u smislu nadmudrivanja, preslagivanja iz runde u rundu, s intrigantnim detaljima. Recimo, kada je Pacquiao iz kontre pogodio Mayweathera i na njega sasuo kanonadu, on je potom stao jer je znao da, ako ne nokautira, on može izgubiti nokautom. Obična publika, koja nema oko za detalje, ona očito nije dobila što je htjela, a poželjela je teže udarce, veće izmjene udaraca i nokdaune.
>> Svi koji su očekivali boksački meč stoljeća osjećaju se prevarenima
Ovaj meč su velikim napravili samo američki mediji (koji to znaju i mogu). On to nije ni po kvaliteti ni po sadržaju ni po boksačima. I ne može se porediti sa desetinama drugih mečeva, pa ni sa Mavrovićevim. Najbolje daa imaju posebne mečeve za znalce kao što je Mavrović, a druge za običnu publiku. A sudačke odluke "potkrijepljene" njihovim brojanjem udaraca su posebna priča. Pa normalno da će sudac brojiti tako da potvrdi svoju konačnu odluku. Ako će dati pobjedu boksaču A, onda će naštimati i omjer udaraca tako da ide u korist boksača A.