Najbolja hrvatska tekvondašica u borbi za svjetsku medalju izgubila je od Nizozemke Oogink (10:20). Nije to bilo najbolje izdanje Ive Radoš (21), ne onakvo kakva pamtimo sa europskih prvenstava iz Bakua i Montreuxa.
- Nisam zadovoljna, no kako sam bila na 50 posto tjelesnih kapaciteta, nisam ni mogla bolje. Imala sam ozljedu leđa, zdjelice i diska, a prije puta u Južnu Koreju sam ozlijedila i stopalo pa nisam mogla normalno trenirati. Spajala sam kraj s krajem i u takvom stanju sam dala svoj maksimum. Srce je htjelo, ali noge nisu dale. Nije bilo goriva, no nisam niti trenirala toliko da ga bude. I porazi su dio sporta i treba ih naučiti podnositi. Osim toga, ovo je tek prva godina novog olimpijskog ciklusa i preda mnom je još puno svjetskih i europskih prvenstava.
Rotirala mi se zdjelica
Koliko je ta ozljeda ozbiljna?
- Kako u našem sportu svatko ima bolju nogu, meni je to desna, tu dolazi do disbalansa u leđima. Moja zdjelica bi se zarotirala i ja bih ju svako malo trebala vraćati. To je jednostavan, ali težak zahvat i zato hvala fizioterapeutu Ivanu Tudoru kod kojeg sam prije Prvenstva svaka 3-4 dana išla da mi vrati zdjelicu u prvotni položaj.
Već početkom kolovoza važan je Grand Prix turnir u Moskvi. Hoće li Iva moći tamo nastupiti?
- Za vrijeme SP-a sam oko toga bila skeptična i spremna da propustim Moskvu, no već sljedeći dan po povratku iz Južne Koreje ja sam trenirala i ovih dana radim vježbe koje prije nisam mogla - svijeću, nabačaj, trzaj, čučanj - što mi govori da Moskvu neću propustiti. Leđa su stup tijela i ta mi se ozljeda više ne smije ponoviti.
Uz promjene pravila, kondicijska sprema dolazi više do izražaja. Puno je tu guranja u klinču i visokog intenziteta borbe, pa bez iznimne kondicijske pripremljenosti nije niti moguće uzeti medalju.
- Jedino natjecanje ove godine na kojem sam bila zdrava, bio je turnir u Sloveniji u siječnju, kada mi se i dogodila ozljeda. Nakon toga, jedino što sam radile jest prevencija za leđa, jer drugo ništa nisam niti smjela. Neke mikro mišiće morala sam aktivirati vježbama disanja iz trbuha, jer ih se nikako drugačije ne može pokrenuti.
Kad je izgubila nadomak svoje druge svjetske medalje (na prethodnom SP-u bila je brončana), Iva je bila prilično emotivna pa je bilo i suza.
- Skupilo mi se puno stvari, a htjela sam medalju. No, nekad se stvari ne poslože, nije tvoj dan ili možda nemaš onu potrebnu dozu sportske sreće. Oogink je bila bolja, a moja fizička sprema nije bila na toj razini kao njena.
Tomić izašla iz Lucijine sjene
Ivi možemo samo poželjeti, da se zaliječi što prije jer ju trebamo na OI u Tokiju 2020. kao predvodnicu novog hrvatskog naraštaja.
- Dat ću sve od sebe da krenem u nove pobjede. Ni ovo ljeto za mene nema odlaska na more. Ako netko od vrhunskih tekvondaša ide na godišnji neka mi obvezno javi da znam kako je to uspio. Unazad par godina ja nemam slobodnog ljeta, no kada dođu medalje, kada se popneš na postolje, onda dobiješ svoju zadovoljštinu.
Kako bi Iva ocijenila hrvatski nastup na SP-u?
- Ovo je mlada reprezentacija i velikoj većini je to bio prvi nastup na SP-u, no osim jedne medalje imali smo još i tri borbe za medalju pa i to nešto govori. Jako mi je drago zbog brončane Kristine Tomić. Isto smo godište, no ona dosad nije dobila priliku zbog dominantne Lucije Zaninović. Tu su i iznimno talentirane 18-godišnja Bruna Vuletić i 19-godišnja Matea Jelić koju je shrvala nepravda u četvrtfinalnoj borbi protiv kasnije svjetske prvakinje.
