Sjećate li se Saše Peršona (52), prvoga nogometaša koji je napravio “turneju” po tri najveća hrvatska kluba, Rijeci (1987. – 1990.), Dinamu (1990. – 1992.) i Hajduku (1992. – 1995.)? Taj markantni stoper, oštar poput britve, bio je i prvi igrač koji je u Hrvatskoj ligi prebjegao iz Maksimira na Poljud, a da to uopće nije imalo nikakav medijski odjek, ni blizu kao, primjerice, Jeličićev godinu poslije.
Kad smo ga zamolili da sastavi idealnu momčad od svojih suigrača iz Rijeke, Dinama i Hajduka, našao se na mukama...
– Eh, igrao sam s tolikim majstorima... Stavite negdje u zagrade i Gabrića, Ladića, Mišu, Andrijaševića, Jeličića, Vučevića, Vlaovića. Da taj sastav mogu proširiti i na strance, morao bih naći mjesto za moje suigrače iz Cannesa, tada mladoga Patricka Vieiru, pa Zebinu i Micouda. Trenirao nas je Safet Sušić – kaže Peršon, koji je sportsku karijeru počeo kao rukometni vratar, a danas je trener starijih pionira u NK Orijent, svome matičnome klubu.
Saša Peršon ima i tri nastupa za reprezentaciju, među ostalim sudjelovao je u pobjedi nad SAD-om u inauguracijskoj utakmici nove hrvatske nacionalne momčadi 1990. godine, na što je posebno ponosan.
Gdje vam je u karijeri bilo najljepše?, pitamo Sašu.
– Rijeka me lansirala, na Kantridi sam postao igrač i ispekao zanat u tadašnjoj jugoslavenskoj ligi. U Dinamu sam se, kada je trener bio Kuže, “tukao” s najjačom Crvenom zvezdom u povijesti, ali iz Maksimira pamtim i poraz od zaprešićkog Inkera u finalu Kupa. E, u Hajduku sam tek došao na svoje kad su trofeji u pitanju: dva prvenstva, dva kupa, tri Superkupa, pa gotovo sve utakmice u Ligi prvaka, i četvrtfinale protiv Ajaxa... Poklopila nam se sjajna momčad, imali smo fantastičnu publiku, to su bile nezaboravne godine.
Ne smiju kalkulirati
Riječanin ste, kako gledate na današnju Rijekinu poziciju? Je li već pripremljena titula sada u opasnosti?
– Situacija je nakon poraza od Lokomotive ipak drugačija. Znam kako je sada Rijekinim igračima, neizbježno je da se javlja nervoza jer posao treba privesti kraju, a pritisak na njih nikad nije bio jači. S druge strane, dolazi im Hajduk, posve neopterećen, a u uzlaznoj putanji forme i strašno motiviran protiv Rijeke, kao što je bio i protiv Dinama. Rijeka u jadranskom derbiju nema previše izbora; ona ne smije odstupiti od svoje pobjedničke taktike, ne smije kalkulirati, jer joj se stvari mogu jako zakomplicirati – kaže Peršon.
Kakav je vaš Dinamo?
– Ne djeluju mu uvjerljivo, puno se toga promijenilo u odnosu na prošle sezone kada su bili dominantni. No, Dinamo je Dinamo, još uvijek prvak, sastavljen od igrača koji znaju osvajati naslove, i zbog toga je još uvijek “debelo” u igri za naslov. Dinamu je sada nešto lakše, jer su sve oči uprte u Rijeku, i plavi zapravo nemaju gdje kiksati. Oni očekuju da Rijeka posrne i da se u Maksimiru odlučuje o naslovu prvaka – nastavlja Peršon.
Kek je preiskusan
Je li Rijekino neiskustvo u berbi trofeja u ovom trenutku hendikep?
– Da je netko Keku ponudio pet bodova prednosti četiri kola prije kraja, on bi to sigurno prihvatio. Preiskusan je, prošao je svašta u karijeri, osvajao je trofeje s Mariborom i zna se nositi s tom situacijom. Zato vjerujem da će Rijeka izdržati.
Na čijoj su strani vaše simpatije?
– Najprije ću reći da mi je žao što Hajduk već dulje vrijeme nije u igri za naslov prvaka. Još veću draž ligi dalo bi da se tri kluba bore za titulu, a ja i te kako dobro znam kako se u Splitu vesele trofejima. Ali, kao Riječaninu bilo bi mi drago da Rijeka napokon uspije. I ovdje na Kvarneru bila bi to fešta za pamćenje.
Igrali ste sa Stipom, gledate uživo Franka Andrijaševića? Tko je za vas bolji nogometaš, otac ili sin?
– Stipe je bio sjajan igrač, univerzalac koji je mogao biti jednako dobar branič i napadač. Kao i sin Franko, dominirao je svojom konstitucijom, izvrstan u skoku, sjajno je čitao igru, no razliku od sina koji igra ofenzivno i stalno zabija golove, Stipe je to činio rjeđe, uglavnom u prekidima – zaključio je Saša Peršon.
