Donna Vekić, najbolje rangirana hrvatska tenisačica u ovom trenutku (op.p., 21. mjesto) na Olimpijskim igrama u Parizu ostvarila je svoj najbolji rezultat karijere. Do Igara bio je to plasman u polufinale Grand Slam turnira u Wimbledonu, ranije u srpnju ove godine. Nastupi i rezultati u Wimbledonu i Parizu ne mogu se mjeriti ni s četiri osvojena WTA turnira (Kuala Lumpur, Nottingham, Courmayeur i Monterrey). Prvi put se na WTA ljestvici najboljih svjetskih tenisačica pojavljuje 2011. godine kada je s 15 godina bila 392. igračica svijeta. Već godinu poslije bila je na 118. mjestu, a rejting karijere dogodio se 2019. godine kada je bila među top 20 najboljih svjetskih tenisačica (op.p. 19. mjesto).
Velika tinejdžerska nada
Sport je bio logičan izbor profesije kojom će se Donna da nas baviti. Naime, dolazi iz sto posto sportske obitelji. Njezin otac Igor Vekić bavio se nogometom i bio je vratar Osijeka, mama Brankica bila je atletičarka. Danas su joj roditelji najveća podrška i najbliži suradnici koji vode sportsku udrugu Donna Tennis Team. Sportom se bavila i Donnina baka Lidija, koja je bila profesorica tjelesnog odgoja, a važan član Donnine obitelji je i tri godine mlađi brat Bruno Vekić, komercijalni pilot koji kao prvi oficir leti za tvrtku Air Pannonia. Zanimljivo da tenis nije bio prvi sport koji je Donna trenirala. To je bila gimnastika, s četiri godine Donna je krenula u dvoranu, da bi dvije godine poslije prvi put uzela reket u ruke. S devet godina već je bila u kampu Nicka Bollettierija na Floridi.
– Tenis sam počela igrati sa šest godina i tada mi je to bila isključivo zabava, nikako odricanje. Što sam bila starija i kako je tenis uzimao maha, počela sam shvaćati da ne mogu raditi sve što poželim jer to možda nije najbolje za moju karijeru. Odabrala sam taj put, imam postavljene ciljeve i, na kraju krajeva, to je moja velika ljubav, pa se u tom kontekstu ništa ne čini preteško – rekla je Donna.
Kao tinejdžerka, bila je proglašena za veliku nadu, ne samo hrvatsku već i svjetsku. Naime, sa 16 godina osvojila je svoj prvi ITF turnir, debitirala za hrvatsku reprezentaciju u FED kupu, a s 18 godina osvojila je svoj prvi WTA naslov u Kuala Lumpuru kad je u finalu pobijedila Slovakinju Dominiku Cibulkovu, tada desetu igračicu svijeta. Sredinom 2013. godine bila je 62. na svijetu, najmlađa među top 100. Potom je uslijedila kriza. U jednom trenutku pala je na 177. mjesto najboljih na svijetu, a neki su joj već počeli predviđati i kraj karijere.
– Prevelika očekivanja u tinejdžerskim godinama bila su pretežak teret. Očekivanja od drugih, ali najviše zapravo od sebe same. Očekivala sam da ću ponovno igrati finala, da ću biti u top 50... Ali nije išlo tako i trebalo je još dosta godina da se razvijem, a zapravo se još uvijek nisam razvila i barem se nadam da sam daleko od svoga limita. Imam još jako puno prostora za napredovanje. Ali kad sam imala 16 godina, to mi je bilo teško shvatiti. No imala sam oko sebe roditelje i tim koji je vjerovao u mene i znao put – rekla je tada Donna.
Družeći se ovih desetak dana s Donnom na teniskim turniru u Parizu, stekao sam dojam da je riječ o jednoj sasvim običnoj djevojci koja će se i našaliti na svoj račun, koja će naći vremena za sva pitanja ovog svijeta i kod koje nema ni trunke bahatosti, a kamoli da glumi nekakvu veliku sportsku zvijezdu. I zato je svi vole, baš zbog te jednostavnosti i svi će je rado vidjeti na svom turniru, gdje god se igrao. Jasno, ima sigurno i onih kriznih trenutaka, kada joj nije ni do čega, ali će profesionalno odraditi svoj dio posla. Bilo je puno više suza nego osmijeha, ali tko kaže da se to nakon Wimbledona i Pariza neće promijeniti.
– Moj je život sazdan od uspona i padova, ali uspijevam ih prevladati i iz svake bitke izići jača. Jednostavno sam takva. Dat ću sve od sebe u svakom meču pa ćemo vidjeti kamo će me to dovesti. Velika je napetost dok sjedite i čekate svoj red za izlazak na teren – zaključila je Donna.
Svijeće podsjećaju na dom
Jednom prigodom rekla je kako su mirisne svijeće jedino što ju podsjeća na dom kada putuje okolo. Hotelske sobe često su bile jedino mjesto gdje bi imala mira. A svijeće s mirisom vanilije posebno je podsjećaju na rodni Osijek. Zato je ljubav prenijela u posao, osnovavši brend DNNA.
>> Ovako izgleda Modrićev penthouse u centru Zagreba. Vatreni je platio bogatstvo
Kao ososba : Bolja je od vas svakako