Sandra Perković konačno je dočekala početak sezone koju želi okončati obranom zlatne olimpijske medalje iz Londona u bacanju diska. Prva je postaja nove sezone miting Dijamantne lige u Šangaju u subotu, 14 svibnja.
– Mogu reći da sam odlično odradila pripreme za sezonu. Bila sam u Medulinu tri puta po tri tjedna – rekla je Sandra.
U Šangaju ste uvijek bili dobri...
– Pa uvijek sam s Kinezima na “ti”. Sviđa mi se organizacija, krug za bacanje je po mom ukusu, ne kliže se i nije spor. Bitno mi je da krug osjetim pod nogama. Onda je sve dalje lako – kaže Sandra.
Konkurencija je gotovo pa najjača. Nedostaju samo Njemice.
– Njemice se pripremaju za natjecanje u Halleu. Za sada te Njemice i nisu velika opasnost za mene. Vidjet ćemo što su mi pripremile Kubanke u Šangaju. Sve su tri tu, povratnica Barrios, Caballero i Perez. Ne znam što se događalo s Barrios. Nije je bilo dvije godine. Neki kažu da je rodila, ali nitko nema tu potvrdu. Sigurno da uvijek može baciti 65 ili 67 metara, a te daljine ne treba podcijeniti – rekla je Sandra.
Nova su pravila katastrofa
Sezonu ste počeli hicem u Splitu preko 70 metara. Može li disk u Šangaju letjeli tako daleko?
– Naravno da može, bez obzira na to što sam malo umorna od napornih priprema – rekla je Sandra.
Ove su godine nova pravila u Dijamantnoj ligi i novi način bodovanja.
– Ništa to ne valja. Opet su bacači zakinuti u odnosu na trkače i na tehničke discipline. Dakle, nakon tri hica samo četiri najbolje imaju pravo na još dodatna tri hica. A boduje se do šestog mjesta. Onda bi valjda bilo pošteno da ide šest dalje, a ne tri. Ta pravila samo nameću dodatni stres – istaknula je Sandra.
Šest mjeseci bez stipendije
Ni satnica finala ženskog diska na Igrama nije sretno izabrana.
– U trenutku kada je ženski disk jedna od zanimljivijih atletskih disciplina oni nam stave finale ujutro. I to nakon što kvalifikacije odradim večer prije. I kako onda očekivati velike dužine – rekla je Sandra.
Hoćete li biti izvan olimpijskog sela?
– Ne. Kako je atletski stadion u ne baš sigurnom kvartu, odustali smo od ideje da se dva dana prije natjecanja smjestimo u hotel – rekla je Sandra.
Zastavu Hrvatske na otvaranju nećete nositi?
– Žao mi je, ali ovoga puta neću nositi zastavu na svečanom otvaranju. Kako je atletika kasnije na programu, u Rio dolazim tek 9. kolovoza. Za mene bi bila velika čast nositi hrvatski barjak. I zato mi je želja nositi ga na kraju karijere, 2024. godine.
Janica kao pomoćnica ministra za sport?
– Super. Ona sigurno iz prve ruke zna što nama sportašima treba, koji su naši problemi.
Ima li kakvih problema što se tiče financiranja za ovu sezonu?
– Time se više ne želim opterećivati. Želim mirna otići u Rio. A što reći – šest mjeseci nisam dobila stipendiju HOO-a. Već sam naviknuta na to i nema potrebe se zbog toga dodatno nervirati - zaključila je naša diskašica.
Koji tendenciozni naslov, sramota za novinara! Ispada po naslovu da odbija nositi zastavu, a u tekstu piše da neće moći jer njen dio natjecanja počinje kasnije i ona jednostavno kasnije stiže u Rio, da bi inače voljela nositi zastavu. Ovakvi naslovi su stvarno sramota za novinarstvo, čisti senzacionalizam. I onda se čude kad ih ljudi ne poštuju kao novinare nego ih nazivaju piskaralima.