Rukometaši Hrvatske nastavljaju igrati toplo-hladno na olimpijskom turniru. Nakon sjajne pobjede nad Njemačkom stigao je sramotni poraz od Švedske (27:38). Minus 11 je najteži poraz hrvatskih rukometaša u povijesti olimpijskih igara. Još nam je preostala u skupini samo jedna utakmica, protiv Španjolske u nedjelju navečer (21 sat). Pobjeda bi nam trebala biti dovoljna za prolazak u četvrtfinale, a opet može se dogoditi krug od pet reprezentacija s istim brojem bodova pa bi ovih minus 11 moglo biti kobno.
Do 15. minute igrali smo možda najbolji rukomet do sada na turniru u Parizu. Vodili smo s 10:6, Kuzmanović je radio čuda na vratima i smiješila nam se lijepa pobjeda i plasman u četvrtfinale. A onda kao da je netko ugasio svjetlo u dvorani za naše rukometaše. Već do poluvremena je Švedska imala plus tri, a početkom nastavka serijom od 5:0 otišli su na plus osam. Tu je priči bio kraj. I umjesto da barem pokušamo ublažiti poraz, počeli smo se ponašati kao da nam nije bitno hoćemo li izgubiti pet, šest ili deset razlike. Švedska je igrala kao na treningu. Svaki šut bio je pogodak.
– Šokiran sam. Bilo me je sram biti na parketu. Totalni raspad u drugom poluvremenu. Ništa nismo igrali, kao da smo stajali i gledali kako nas Šveđani uništavaju. To se jednostavno ne smije događati kada igra Hrvatska. Ne sjećam da smo ikada u bližoj povijesti na jednom ovako velikom natjecanju izgledali ovako loše. Promašaj na promašaj, izgubljenih lopti koliko hoćeš, a obrana poput švicarskog sira. Moramo napraviti teški reset za nedjelju – rekao je kapetan Domagoj Duvnjak i nastavio:
– Bili smo nemoćni, bez prave igre u obrani, bez energije koja nas je krasila u susretu protiv Njemačke. Očigledno više nemamo konstantu da u nizu odigramo nekoliko dobrih utakmica. Nas u ovom trenutku svatko može pobijediti, čak i slabije reprezentacije. Pazite, Švedska je igrala protiv nas bez prva dva srednja vanjska, Gottfridssona i Claara, nije bilo ni Pattersona. Ne, nije nam bilo u glavi – sad ćemo lako s njima. A što da su još i oni igrali? Zar bi poraz onda bio još veći? – pita se Duvnjak.
Za sada nam je Lille, gdje se igra završnica rukometnog turnira, debelo u magli. Možda je i bolje da tamo ne odemo jer jednostavno nemamo kvalitetu da napravimo nešto veliko. Sve naše slabosti pokazala nam je utakmica protiv Švedske. I dalje je nemoguć podatak da smo imali plus četiri i da smo na kraju izgubili s minus 11, uz čak 14 obrana našeg vratara.
– Još smo imali kakvu-takvu priliku da u nastavku nešto pokušamo napraviti. Bilo je samo minus tri na poluvremenu. No utakmicu je usmjerio početak drugog poluvremena, kada je Palicka obranio pet šuteva, a oni su iz kontri zabili sve što su mogli. Kada smo počeli gubiti sa sedam-osam razlike, potpuno smo se raspali, potpuno smo potonuli. A važan je svaki pogodak, važna je razlika pogodaka jer je puno izjednačenih ekipa u skupini i mogao bi se dogoditi krug u kojem ćemo zbog ovog poraza imati najgoru razliku primljenih i danih pogodaka – rekao je Dominik Kuzmanović, vratar reprezentacije.
Dagur Sigurdsson, izbornik Hrvatske, skrušeno sliježe ramenima:
– Katastrofa. Blago rečeno. Dogodilo nam se isto kao protiv Slovenije. Dobro smo krenuli, a onda stali. Izgubili smo fokus u napadu, obrana je bila jako, jako loša. Dogodio se potpuni kolaps. Probali smo sedam na šest, nije išlo – istaknuo je naš izbornik.
Nitko tko prati rukomet nije očekivao nešto veliko od hrvatske reprezenracije. Nije to ta razina, već godinama. Polako slagat novu ekipu, drugačijeg mentalnog sklopa i igračke discipline. Uvijek možemo igrat dobar rukomet i to je OK. Premalu bazu, premalo struke i uvjeta imamo za biti u samom vrhu.