Kakav šok. U posljednjoj minuti sudačke nadoknade ostali smo bez pobjede nad Italijom i za sada bez plasmana u osminu finala. Sekunde su nas dijelile, ali nismo imali sreće. Drugi put. Protiv Albanije smo primili pogodak u sudačkoj nadoknadi, protiv Italije isti scenarij. Hrvatska za sada ne ide još doma, no šanse su nam zaista minimalne. Dakle, Hrvatskoj se za prolazak dalje s dva boda moraju poklopiti sljedeće stvari: a) Danska mora pobijediti Srbiju bilo kakvom razlikom ili Srbija Dansku s barem tri gola razlike; b) Engleska mora pobijediti Sloveniju s barem tri gola razlike; c) Turska mora pobijediti Češku; d) Portugal mora pobijediti Gruziju. Uglavnom, ukupni koeficijent na sve to je 124, što znači da su nam šanse manje od jedan posto!
Ne ostvari li se samo jedan od rezultata, za Hrvatsku će Euro biti završeno. Šteta, jer taman smo počeli igrati dobro i u osmini finala bili bismo opasni.
Na stadionu Red Bull Arena opet s hrvatski navijači bili brojniji od talijanskih. Bilo ih je oko 25.000 i atmosfera je bila najbolja od sve tri utakmice. Ovog puta je navijanje bilo svih 90 minuta, bodrili su navijači naše igrače koji su u drugom poluvremenu konačno došli do tog pogotka, do tog vodstva. Netko će odmah s tribine reći – rano smo ga zabili, sada će trebati jako dugo vremena da se branimo. Baš je tako i bilo. Hrvatska se nakon vodstva povukla na svoju polovicu i uspješno rješavala sve talijanske pokušaje. Nikome na tribinama nije bilo lako kada je nizozemski sudac pokazao čak osam minuta nadoknade. Bilo je to paklenih osam minuta. Navijači su igračima davali dodatnu snagu, čak smo u završnici imali i neke prilike da zakucamo Talijane. Nismo uspjeli i na kraju smo kažnjeni. Eh, ta (ne)sreća.
Ispadne li Hrvatska s Eura, ostat će lijepa priča o hrvatskim navijačima. Od Berlina preko Hamburga do Leipziga našu reprezentaciju pratilo je 100.000 navijača. Neki su bili na tribinama, neki po fun zonama. Sva tri grada u kojima smo igrali bili su obojeni u "kockice". Sad ni oni najveći optimisti ne vjeruju da s dva boda možemo proći u osminu finala. Sad tek možemo žaliti za onim pogotkom Mađara u 100. minuti. Da nisu zabili imali bismo barem 20 posto šanse da prođemo, ovako smo pali samo na jedan posto. Ali, nada umire zadnja. Idemo u tu čekaonicu pa ćemo vidjeti hoće li nam za početak večeras Englezi i Danci pomoći. A onda još u srijedu Turci i Portugalci. Nada umire posljednja, iako je ovaj put jako, jako mala.
Ponovo igramo kao da ih prosimo da nam zabiju za 1-1, neshvatljivo.