Hrvatska nogometna reprezentacija nakon ogleda protiv Španjolske i Albanije za trećeg protivnika na Euru ima reprezentaciju Italije. S "Azzurrima" smo se do sada susretali jako mnogo puta, ne treba sumnjati u to da će i ovo biti pravi nogometni spektakl. Vatreni su s Italijom igrali na SP-u 2002. godine u Japanu, a pamti se i dvoboj okruglih 10 godina kasnije sa Eura u Poljskoj i Ukrajini.
Hrvatska i Italija igrat će u Leipzigu, i ovoga puta bit će to dvoboj u kojem će izabranici Zlatka Dalića imati značajnu navijačku potporu. Sada bi to moglo biti od presudne važnosti, jer utakmica je ovo koja bi mogla donijeti na stol ili s njega pak odnijeti sve kada je riječ o plasmanu u sljedeći krug natjecanja. Utakmica je to od izuzetne važnosti, a u trenutnoj konstelaciji snaga držimo da je pozitivan rezultat za Hrvatsku u njoj itekako ostvariv.
Nije to samo zbog prethodnih susreta u kojima bi se Hrvatska uvijek postavljala na pravi način, već i zbog same prigode. Na velikim natjecanjima uvijek vatreni daju ono najbolje što imaju u trećim, posljednjim utakmicama u skupini. Nema nikakvog razloga da tako ne bude i ovoga puta.
Prvi podsjetnik na hrvatsko-talijansku nogometnu priču je okršaj iz Palerma u studenom 1994. godine. Tada je Hrvatska sudjelovala u svojim prvim kvalifikacijama za veliko natjecanje, a momčad koju je tada vodio Tomislav Ivić (Miroslav Blažević je bio suspendiran) pobijedila je s 2:1. Bila je to pobjeda koja je vatrene zapravo prikazala na nogometnoj karti svijeta, utakmica koja će se zauvijek pamtiti.
Drugu pobjedu dočekali smo na Svjetskom prvenstvu 2002. godine. Italija je tada u Japanu i Južnoj Koreji bila jedan od glavnih favorita za zlatnu medalju. No, svjetski prvaci iz 2006. godine "slomit će zube" na Hrvatskoj u 2. kolu u japanskom Ibarakiju. Pogodak Christiana Vierija s početka drugog poluvremena u razdoblju od 73. do 76. minute preokrenut će Ivica Olić i Milan Rapaić. Iako Hrvatska pod vodstvom Mirka Jozića tada nije uspjela proći u osminu finala, i ta se utakmica pamti kao jedna od čuvenih u generaciji između one Bobana, Šukera i Prosinečkog i ove u kojoj smo danas. Treću pobjedu upisali smo u Livornu, u ljeto 2006. godine. Bio je to debitanski nastup Slavena Bilića na klupi naše reprezentacije, a kombiniranu momčad Italije pobijedili smo s 2:0 golovima dvojca Modrić - Eduardo.
Preostala tri dvoboja, od tada do danas završila su istim rezultatom - 1:1. Najprije smo s Talijanima remizirali u 2. kolu na Euru 2012. u poljskom Poznanu. A onda, dvije utakmice u kvalifikcijama za Euro 2016. završile su također podijelom bodova. Bilo je 1:1 i na San Siru u Milanu, ali i na Poljudu, u utakmici koja je ostala u sjeni neslavnog incidenta sa svastikom.
