Pandemija nije zaustavila dodjelu Nobelovih nagrada, zapravo i nije bilo nekog izbora jer doista bi odgoda dodjele zbog koronavirusa ipak značila svojevrstan poraz znanosti. Iako, doduše, neće biti tradicionalnog banketa koji je inače središnjom proslavom gdje se nagrade dodjeljuju, ovaj puta učinit će se u posebno organiziranom događaju prenošenom putem televizije.
A i to tek sljedeće godine, pod uvjetom da se pandemija smiri, pa će se to učiniti zajedno s lauratima za 2021. godinu. No, Nobeli idu dalje jučerašnjom dodjelom nagrade za medicinu gdje se vidjelo da se ne odustaje niti od temeljnih principa. A to je da znanost ne priznaje brzinu te se nagrađuju ona dostignuća koja su doista ključno utjecala na znanost kao i na društvo u cjelini. Ovogodišnja Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu otišla je Amerikancima Harveyju Alteru, Charlesu Riceu te Britancu Michaelu Houghtonu za otkriće virusa Hepatitisa C koji uzrokuje karcinom jetre te cirozu.
– Ključni su koraci prije ovog otkrića bili otkrića Hepatitisa A i B, stoji u priopćenju odbora za dodjelu nagrade pri švedskom Institutu Karolinska. Novčana nagrada uz vrijednu medalju i diplom iznosti deset milijuna švedskih kruna, odnosno nešto manje od milijun eura.
– Otkriće virusa HepatitisaC otkrila je uzrok preostalih slučajeva kroničnog hepatitisa te je učinilo mogućim prepoznavanje putem testiranja krvi te nove lijekove koji su spasili milijune života, navodi se.
Hepatitis C je zarazna bolest jetre, odnosno upala jetre, koju uzrokuje virus hepatitisa C, HCV. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u 2015. godine s kroničnim hepatitisom C živi 71 milijun ljudi, što je jedan posto populacije. Osnovni put širenja Hepatitisa C je kada krv inficirane osobe uđe u tijelo druge osobe, primjerice ubod na kontaminiranu iglu, transfuzijom krvi, transplantacijom organa, s Hepatitis C pozitivne majke na novorođeno dijete. Ova bolest je vrlo česta među intravenskim ovisnicima koji koriste tuđi pribor za ubrizgavanje droge. Trojica nagrađenih znanstvenika napravili su ključna otkrića koja su dovela do prepoznavanja novog virusa, Hepatitisa C.
Prije njih, otkrića Hepatitisa A i B bili su prijelomnim koracima, ali većina slučajeva hepatitisa prenošenog krvlju ostala su neobjašnjenima. I to je objašnjeno Hepatitisom C zbog čega je bilo moguće spasiti milijune života širom svijeta. Za prepoznavanje virusa Hepatitisa B što je kasnije omogućilo razvoj dijagnostičkih testova te cjepiva protiv tog virusa Nobelovu je nagradu za fiziologiju ili medicinu dobio američki znanstvenik Baruch Blumberg, bilo je to 1976. godine. U to vrijeme je Alter na američkom National Institutes of Health, najvećoj američkoj ustanovi za znanstvena istraživanja u zdravstvu, istraživao pojavnost hepatitisa kod pacijenata koji su prošli transfuziju krvi.
Ako su krvi testovi za netom otkriveni Hepatitis B smanjili pojavnost hepatitisa uzrokovanog transfuzijom, Alter i kolege dokazali su da je ostao još veliki broj slučajeva. Pojavili su se i testovi za Hepatitis A pa se pokazalo da uzrok tome nije ni taj virus. Značajan je broj oboljelih prošao transfuziju što je očito bilo zabrinjavajuće a Alter je s kolegama dokazao da ta krv može zaraziti čimpanze. Nepoznati agens imao je karakteristike virusa. Michael Houghton uspio je s kolegama izolirati genom tog agensa i dokazati kako je riječ o novom virusu iz obitelji Flavivirusa. Konačni je dokaz kako se radi o Hepatitisu C donio Charles M. Rice.
