Kriket se na otoku Visu igrao još 1809 godine: prvi ga je zaigrao časnik britanske kraljevske mornarice Sir William Hoste, zvan Mladi Nelson, u povijesti zapisan kao pobjednik posljednje bitke jedrenjaka u povijesti protiv znatno nadmoćnije Napoleonove flote. Čuvajući uporište na Visu, kapetan Hoste usput je gusario i pustošio francusko brodovlje pa na jadransko dno pospremio više od 200 fregata i korveta. No, dugi su bili vreli dani na otoku između dviju bitaka pa ih je Sir Host prekratio – kriketom. Dvjesto godina poslije, viški vinar i ugostitelj Oliver Roki nastavlja tamo gdje je Sir Hoste stao, pa se na otoku, u Pliskom polju nedaleko od britanskog aerodroma iz Drugog svjetskog rata, u klubu koji nosi ime slavnog kapetana, danas opet igra kriket.
– Sve je počelo kad sam prije nekoliko godina, čitajući knjigu “Remembering Nelson”, naišao na pismo u kojem se spominje viški kriket klub – prisjeća se Oliver, s kojim čavrljamo u hladu konobe “Roki”, među najpopularnijima na otoku, što redovito dobiva najviše ocjene na Tripadvisoru.
– Mislio sam da bi bilo sjajno za turizam kad bi klub ponovno otvorio svoja vrata, pa sam to i učinio. Uostalom, otvorio sam restoran bez ikakva znanja o kuhanju, zašto ne bih osnovao kriket klub premda dotad nisam igrao – kaže domaćin, koji je u međuvremenu daleko dogurao u oba “sporta”. Potom priča kako se njegov otac Nik Roki 50-ih godine prošlog stoljeća uputio preko oceana, nastanio u Australiji, zasnovao obitelj i upoznao se s kriketom, s kojim je upoznao, njega, sina Olivera, učeći ga pravila ovog sporta. Obitelj se, polovicom 70-ih, vratila na otok kako bi razvili vinski biznis i nitko nije spominjao kriket sve dok Oliver, kao što spomenusmo, nije otkrio da Vis ima svoju tajnu povijest kriket-kluba.
Kako bi se viški momci upoznali s pravilima, unajmio je profesionalnog trenera, a teren je niknuo na livadi pokraj konobe, između vinograda i maslinika. Danas, viški se kriketaši natječu u Prvoj hrvatskoj ligi, a posljednjih godina, osobito u predsezoni i posezoni, Vis postaje destinacijom zaljubljenika u kriket iz cijelog svijeta: Velike Britanije, Francuske, Češke, Njemačke, Novog Zelanda i Irske. Stižu u grupama od 15-ak igrača, uglavnom muško društvo. Na otoku ostaju po tjedan dana, pa donesu i priličnu zaradu lokalnoj zajednici. Oliver nema ni najmanji profit: igra se tek u slavu Sir Williama Hostea.
>> Kozmopolitski duh osjeća se na svakom koraku u gradu
navodno je maršal obožavao palicom po guzi...