Disolucija države Jugoslavije na zalazu dvadesetoga stoljeća značila je
rađanje novih država, kultura, jezika, časopisa, idola, pjesama, navika
i koječega drugoga. U jezičnoj sferi pojavili su se novi pravopisi,
gramatike i savjetnici (tja, i jezik je roba), ali i fraze, poštapalice
i pojmovi.
Uzmimo čest i otrcan izraz "ovi prostori". Nema političkoga članka ili
govora, bilo stranačkoga veterana ili pak debitanta, a da se ne pojavi
rogobatna sintagma "na ovim prostorima". Rabe je podjednako strasno i
hrvatski i srpski i bošnjački govornici i perovođe. Pa i Makedonci (Na
ovie prostori). Još jedan izraz gotovo je do bola čestotan: "U regiji",
bez obzira na to je li riječ "u toj regiji", "u ovoj regiji" ili
slično. Srpsko-bošnjački govornici koriste i mušku inačicu toga izraza
"U (ovom, tom) regionu".
Na istoj govornovalnoj duljini su i Slovenci (v regiji) i Makedonci (na
taa regija). Pitanje je bezobrazno jednostavno: Koji su to prostori i
koja je to regija? Primjerice, u rečenici "Hrvatska akcija stvorila je
nove izglede za mir u regiji" treba se upitati zašto nema imena te
regije, ili barem njezina konkretna opisa. Moj zaključak je
jednostavan: Regija je Balkan, imenovali je mi ili ne, prostori su
jugoslavenski, htjeli mi to ili ne. Nije čudo da se repretoar istih
izraza, fraza i poštapalica skovao i nastavio život na Balkanu, među
narodima čiji je prostor bio od 1918. do 1991. zvan
jugoslavenskim.
Nedavno je u Sarajevu predstavljen časopis Pogledi. S njegovim
predstavljanjem organizirana je tribina "Regije i odnosi u regiji".
Jedan od predstavljača izrekao je rečenicu: "Mnogi koji žive na ovim
prostorima teško će prihvatiti činjenicu da se radi o jedinstvenom
geopolitičkom prostoru. Što je za nekoga izvan ovog regiona
samorazumljivo, mnogi će s ovog područja, s manje ili više žestine
osporiti".
Opet primjer određena zaključka s neodređenim poštapalicama tipa
prostora i regije. Mislim da treba uvijek biti jasan i govoriti
vlastito zemljopisno ime umjesto neodređenih "ovih prostora" i
"regije". Druga je stvar što Balkancima nije lako pobjeći s Balkana,
niti ukloniti mentalne misaono-jezične sklopove dojučerašnje
Jugoslavije, od Aleksandrove i Brozove, pa do socijalističke i
nesvrstane. Balkanski i jugoslavenski bauk bauljaju još u našem biću.
Uz dlaku