Prije 28 godina, Gordana Prnjak je, u jednom danu, u samo četiri minute, postala majka čak pet puta. Imala je tada 27 godina, volje dovoljno da okrene svijet naglavačke, a hrabrosti toliko da se, bez dvojbi, uhvati u koštac s visokorizičnom trudnoćom, pomakne granice mogućeg te, usprkos pesimističnim prognozama, koje su predviđale, gotovo siguran, spontani pobačaj, na svijet donese pet zdravih beba. Srca, dvaju kćeri i trojice sinova, kucala su, ispod njenog, puna 34 tjedna.
Dan, kada je saznala da je trudna, duboko je i trajno urezan u sjećanju Gordane Prnjak, jer, pozitivnom je testu, prethodilo sedam godina liječenja te dva neuspjela pokušaja in vitro oplodnje. Ipak, samo saznanje da je trudna, bilo je tek prva stranica njene bajke.
Ubrzo, nakon toga, rekli su joj da je trudnoća višestruka. Čuli su se otkucaju dvaju srca. No, na pregledu, koji je uslijedio, liječnici su začuli još jedno, treće srce. Na dva naredna pregleda otkriveni su otkucaji srca još dvaju beba. Ukupno pet malenih srca kucalo je u tijelu buduće majke, no, sa svakim se novim, otkrivenim srcem, povećavao i rizik.
VEZANI ČLANCI
„Nakon što sam najprije saznala da nosim trojke, svom sam suprugu, u šali, rekla da je možda najbolje da više ni ne idem na ultrazvuk, jer, na svakom su pregledu otkrivali po jedan novi život u meni. Kada su liječnici, u konačnici, ustanovili da nosim petorke, rekli su mi da je trudnoća visokorizična te sam, odmah, početkom prosinca, smještena u Petrovu bolnicu, gdje sam, pod budnim okom liječničkog tima, ostala sve do porođaja. Nije bilo lako, tlak mi je divljao, šećer je također morao biti pod stalnom kontrolom, a, s pet beba, koje sam nosila, bila sam i jako teška te sam morala mirovati“, prisjeća se Gordana Prnjak, dodajući kako suprug i ona, sve do samog porođaja, nisu mogli znati kojeg su djeca spola, jer su bebe bile isprepletene. No, važno im je, ionako, bilo samo jedno - da svi, živi i zdravi, dođu na svijet. O ovom je slučaju pisao i Večernji list, a stare tekstove može pronaći u Arhivi Večernjeg lista.
Iako je pravilo da ostanu 3 zametka, implantirali su svih 5
„Ovo je bio treći i uspješan pokušaj postupka izvantjelesne oplodnje. U postupku smo dobili šest jajnih stanica, od kojih se pet oplodilo. Iako je, zbog rizičnosti višestrukih trudnoća, danas pravilo da se ostave najviše tri zametka, a ostali se zamrzavaju, nakon procjene naših biologa, da su perspektivna dva zametka, a mi iz etičkih razloga ne smijemo baciti i one koji to nisu, svih pet smo implantirali“, pojasnio je tada dr. Miško Jurković, koji je vodio trudnoću te porodio petorke.
No, prve hrvatske petorke 'iz epruvete', ujedno su i posljednje. Ne samo zbog iznimno male vjerojatnosti da se priča, slična ovoj obitelji Prnjak, od prije 28 godina, ponovi, nego i zbog novih, hrvatskih zakona.
„Višeplodne trudnoće danas se smatraju neuspjehom IVF postupka“
„Prema Zakonu, iz 2012. godine, dozvoljeno je vratiti dva zametka, a samo u iznimnim slučajevima loše prognoze i tri zametka. Međutim, kako je zakonodavstvo sporije od napretka medicine, mi smo, već prije desetak godina, prestali vraćati i dva zametka, baš zato da bismo izbjegli višeplodne trudnoće, koje se, danas, ne smatraju uspjehom, nego naprotiv, neuspjehom IVF postupka“, kaže nam prim. dr.sc. Boris Lovrić, spec. ginekologije i opstetricije te subspecijalist fetalne medicine. Dodaje kako sada, u Hrvatskoj, postoje ustanove u kojima se obavlja umjetna oplodnja, s vrlo malim brojem blizanačkih trudnoća, čak ispod 5 posto, no ima i onih koje još uvijek vraćaju po dva zametka, te je, u takvim ustanovama, postotak blizanaca i oko 25 posto.
„Nakon petorki gospođe Gordane, u Hrvatskoj više nisu zabilježeni slični slučajevi višestrukih trudnoća, najviše se dešavaju troplodne trudnoće i to u slučajevima kada vratimo 2 blastociste, a jedna se, dodatno, podijeli te nastanu MC i MA blizanci, no vjerojatnost da se to dogodi je 1 : 1000 slučajeva“, pojašnjava primarijus Lovrić. Na pitanje što se danas radi s, recimo to tako,„viškom“ oplođenih jajnih stanica, odgovara, kako je njihovo zamrzavanje dozvoljeno, a uspješnost oplodnje, sa zamrznutim zametcima, starim pet dana, u ustanovi u kojoj radi je oko 50 posto.
Bili su mamina i tatina strogo čuvana tajna
Čitavo vrijeme trudnoće, uz Gordanu je, osim bolničkog osoblja, bio samo njen suprug Željko, koji joj je, svakog dana, dolazio u posjetu. Naime, strahujući da, s obzirom na visoku rizičnost, trudnoću možda neće uspjeti iznijeti do kraja, Gordana i suprug su se dogovorili, da niti njenim, a niti njegovim roditeljima, kao ni rođacima, ne kažu da nosi petorke. Tajnu su podijelili samo s dvoje svojih kumova, a svima ostalima su, na pitanja zašto je zadržana na bolničkom odjelu, kratko odgovarali da je trudnoća rizična te mora biti pod kontrolom.
34 tjedna neizvjesnosti
„Čak su i liječnici bili skeptični, nisu vjerovao da ću uspjeti iznijeti trudnoću i da će, svih pet beba, doći na svijet, živo i zdravo. I sama sam se, stoga, pribojavala da se, u toj gužvi, nekoj od beba nešto ne dogodi, da ne izgubim nekoga od njih, jer od prvog sam ih trenutka silno zavoljela“, kaže nam Gordana.
Boreći se, strpljivo, dan po dan, pet je beba brižno nosila puna 34 tjedna, nakon čega je, odlukom liječničkog konzilija, 13. lipnja, carskim rezom, rodila prve hrvatske petorke, začete izvantjelesnom oplodnjom. Najprije su rođena dva dječaka, zatim djevojčica, pa ponovo dječak i na kraju još jedna djevojčica. Pod budnim okom iskusne ekipe Petrove bolnice, porođaj je, pamti to i naša arhiva, trajao od 9.07 do 9.11 sati. U tih su, nekoliko minuta, na svijet došli Daria, Mihaela, Antonio, Luka i Domagoj.
Najlakša beba bila je djevojčica, teška samo 1450 grama i duga 40 cm, dok je najteži i najduži bio dječak, koji je prvi ugledao svijet, imao je 1570 grama i 52 centimetra. Svi su rođeni zdravi, s dobro razvijenim plućima, no jedno su vrijeme morali bili u inkubatorima. Iz bolnice su mogli kući tek kada dosegnu težinu od 2200, odnosno 2500 grama. Iako su Gordani rekli da ona ranije može kući, svoju djecu nije željela ostaviti, niti na tren, te je, nakon sedam i pol mjeseci, provedenih na odjelu, tijekom trudnoće, još dva mjeseca, nakon poroda, ostala u bolnici, bdijući nad svojim bebama.
VEZANI ČLANCI
„Njih je šestero jelo iz istog tanjura!“
Bio je to velik uspjeh liječnika u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porođaje, u čijem su konziliju, uz dr.Jurkovića, tada bili i prof. Veselko Grizelj, prof Ivan Kuvačić i docent Velimir Šimunić. No, velike zasluge za održavanja implantacije zametaka, dr. Miško Jurković je tada pripisao i iznimno jakoj osobnosti majke, koja je, strpljivo, podnosila sve tegobe trudnoće.
„Njih je šestero jelo iz istog tanjura te smo pacijentici, u više navrata, morali dati i crvena krvna zrnca. Višestruke su trudnoće rizične, a petočlane najčešće završe spontanim pobačajem. U ovom smo slučaju došli do 34 tjedna. Mogli smo i dulje, no odlučili smo se za porođaj, jer bi, u drugom slučaju, majka patila, a djeca nazadovala“, rekao je dr. Jurković, koji je tada pozvao socijalne i humanitarne organizacije da pomognu mladoj obitelji, koja je, u jednom danu, uvećana za čak pet novih, malih članova.
Čim su izašli iz rodilišta, sva svjetla medijskih reflektora, bila su uperena u petorke i njihove roditelje. Bili su u fokusu novinara, televizije, pa čak i predsjednika države, a sa svih su im strana stizale gomile čestitki i dobrih želja. No, više je, ipak, kaže Gordana, bilo pompe, nego konkretne pomoći.
Sve se kupovalo 'puta pet'
Mališane je, kod kuće, spremno čekalo pet kinderbeta, a u pomoć su odmah priskočili bake i djedovi, rodbina i prijatelji. Prvi tjedan bio je, kaže Gordana, vrlo težak i kaotičan, a onda su polako hvatali te, na koncu, potpuno 'uhvatili ritam'.
Gordana, koja je radila u 10. policijskoj upravi Zagrebačkoj, u Velikoj Gorici, čitavo je vrijeme bila s djecom, a cijelu prvu godinu s njima je bio i njen suprug Željko, koji je tada radio u Industrogradnji. Kako su bebe, na svijet, došle prije no što je mladi par dovršio kuću, u pomoć su im pritekle obje firme u kojima su bili zaposleni. MUP im je, za prvu ruku, ustupio stan, a onda je, zajedno s Industrogradnjom, dovršio poslove na kući. Zbog pet novih članova, obiteljska je prizemnica, ipak morala i 'narasti' te su ju proširili, uredivši potkrovlje u stambeni prostor.
Kako su djeca rasla, rasli su i troškovi, pa je uz pet pari ljetnih, pa zimskih cipela, te gomilu odjeće, i sve ostalo, što je djeci bilo potrebno, uvijek trebalo množiti s pet. Na sreću, dobili su podršku od vrtića i od Grada, a svake im je godine Školska knjiga darovala udžbenike. Već u srednjoj školi, petorci su počeli kretati svaki svojim smjerom, a potom je na red došlo i pet maturalaca, istovremeno.
VEZANI ČLANCI
Rođeni u istom danu, a tako različiti
Iako su rođeni u istom danu, sa samo nekoliko minuta razlike, svaki od njih petero, osoba je za sebe, njihovi se karakteri i temperamenti jako razlikuju, a te su razlike postale vidljive još kada su bili sasvim mali. No, iako različiti, jako su povezani te se vrlo dobro slažu.
U kuću u Donjoj Lomnici, nedaleko Velike Gorice, 54-godišnja Gordana i njen, dvije godine stariji suprug, Željko, danas žive sami. Iako im nedostaje gužva za stolom te žamor i smijeh, s kojim su godinama živjeli. Ipak, nakon što su svu svoju djecu postavili na noge, sada kažu, proživljavaju svoju drugu mladost, sretni i zadovoljni što su njihove bebe, danas odrasli i zreli ljudi, koji žive svoje snove. Luka je završio zrakoplovnu školu i radi na aerodromu, u Münchenu, Antonio je završio Fakultet organizacije i informatike, u Varaždinu te danas radi u IT sektoru. Mihaela je završila novinarstvo i zaposlena je u PR odjelu, jedne firme u Zagrebu, Darija također ima visoku stručnu spremu, a radi kao odgajatelj, u Velikoj Gorici, dok je Domagoj fizioterapeut momčadi HNK Gorica.
Baka i djed, kažu, još uvijek nisu postali, no prvu su snahu ipak dobili - rekavši sudbonosno 'Da', led je prvi probio njihov sin Domagoj.
Iako je svatko od jedinstvenih, hrvatskih 'petorki iz epruvete', krenuo svojim putem, nisu zaboravili da svi putevi, ipak, vode u njihov topli, obiteljski dom, u malom, idiličnom mjestu, kod Velike Gorice, gdje ih, raširenih ruku, čekaju njihovi roditelji.
Eto to je priča o roditeljima, osobito mami. ... Danas bi "osviještena" gospođa poput Čavajde, napravila "trijažu", imajući u vidu svoju dobrobit i "kvalitetu života" i isijekla i bacila Domagoja, Mihaelu i Antonija.