Dva mjeseca Bim, Bum i Bam živjeli su u domu Conny Peto Đeneš i Dražena Požarića, supružnika iz Poreča koji se već godinama brinu o vjevericama. Imali su možda mjesec dana kad su pronađeni. Okice su im bile otvorene, uši nisu još do kraja otvorile, imale su krzno, a bile su toliko malene da su dvije stale u jedan dlan. Primijetili su ih štićenici Doma za starije, a onda se u priču o njihovu spašavanju uključilo puno dobrih ljudi, ističu tu supružnici korisnike i djelatnike Doma, a posebno Deana Maršića i ravnateljicu Zdravog grada Poreč Natašu Basanić Čuš, koja i sama spašava životinje.
– Ona nas je i nazvala, a dok smo uzimali Bima, pojavio se i Bum. Obojica su bila iznemogla i dehidrirana. Sva sreća da je bilo jako vruće pa nisu bili i pothlađeni – prisjeća se Conny Peto Đeneš. U spašavanje se uključio i porečki veterinar Branko Jurić iz Veterinarske bolnice Poreč, dao im je prve savjete i zamjensko mlijeko za mace kojim su hranili vjeverice.
– Prvo vrijeme Bim i Bum bili su kod Nataše, suprug i ja vraćali smo se na mjesto gdje su vjeverice pronađene. Nadali smo se da ćemo uspjeti dozvati njihovu mamu, no nije bilo sreće. Nakon dva dana pronašli smo i treću vjevericu, ženkicu Bam – govori nam gospođa Conny. Kad je stigao novi, veći kavez, u njemu su imale i kućicu, prostor za igranje i platnenu torbu koja im je bila najdraži prostor za spavanje. Uvukle bi se, legle jedna na drugu pa su izgledale kao malo klupko.
– Morala sam sve prilagoditi njima, hranila sam ih svakih nekoliko sati, a mlijeko uvijek svježe pripremala. Hranila sam ih malom špricom, bojali smo se da ne udahnu mlijeko. Nakon toga polako sam im dodavala usitnjene lješnjake, orahe i bademe bez kore te male komadiće jabuke i banane. Tada su počele glodati i koru grane pinije, koja je bila u kavezu. Jedan dan ponudila sam im zeleni češer, odmah su navalile na njega i to im je bio izbor broj jedan. Obožavale su i korijen celera i mrkve – opisuje ova Porečanka. Često bi se, kaže, posvadile zbog celera i češera, onako bratski radije su otimale iz usta, umjesto da odu do zdjelica u kojima je uvijek bilo hrane u izobilju. Bilo je tu pinjola, celera, mrkve, suncokretovih sjemenki, lješnjaka, badema, oguljenih oraha, cikle, jabuke, a uz nju i još neko drugo voće (banane, grožđe, jagode, borovnice, maline, kupine, lubenice).
POVEZANI ČLANCI:
– Lješnjak u ljusci glodale su satima i nisu ga uvijek uspjele pregristi, a orah u ljusci nisu uspijevale pregristi. Obično su se igrale njime i onda ga zakopale – govori nam Conny Peto Đeneš. Iako su se trudili vjeverice što manje vezati uz sebe, nisu one kućni ljubimci i trebalo je pokušati sve da ih se vrati u prirodu, supružnici su se ipak snažno vezali za njih. Nije ni moglo biti drukčije nakon svakodnevne brige, hranjenja i sudjelovanja u njihovu odrastanju.
– Puštali smo ih van, znale su nam doći na rame ili na glavu, voljele su mi grickati i polizati prst, dale su mi da ih počeškam i pomazim. No više nije bilo uvjeta da ostanu kod nas. Kavez su prerasle, grozno mi je bilo gledati ih u njemu jer sam im željela više prostora i da se socijaliziraju s drugim vjevericama. Željeli smo ih pustiti u Vjeveršumu, da se druže s drugim vjevericama, tamo je trenutačno puno beba koje bi im bile dobro društvo. Žao nam je da to nije uspjelo – kaže gospođa Conny i ističe da su zahvalni zagrebačkom Zoološkom vrtu koji je prije kratkog vremena preuzeo vjeverice.
VIDEO Simpatične vjeverice osvojlie su srca ljudi koji su ih spasili
– Jako nam je teško što su otišle, bilo je i još ima suza, ali znamo da će im pružiti bolji dom nego što mi možemo – ističe i dodaje da je najviše strahovala da ne pobjegnu, što bi za njih značilo sigurnu smrt jer grad s puno prometa, galebova i mačaka nije mjesto pogodno za vjeverice. A sada imaju šansu da se jednog dana možda vrate i u šumu.
VIDEO Vratolomije malih vjeverica
