Rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini pokazali su da su se pojavile prve naznake političkog restrukturiranja u toj zemlji i da je biračko tijelo spremno kazniti one stranke koje su u razdoblju od zadnjih parlamentarnih izbora bile dio problema i koje su dale svoj doprinos stvaranju političkog kaosa.
Najizrazitija promjena vidljiva je u Republici Srpskoj gdje je lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik, koji je do sada bez ikakvih problema premoćno pobjeđivao, od birača dobio popriličnu packu. Trijumfirala je Srpska demokratska stranka, koja je uspjela prevladati činjenicu da njezin osnivač Radovan Karadžić leži u haaškoj ćeliji ponudivši biračima blažu i primjereniju retoriku od one koju je u predizbornoj kampanji imao Dodik. Lider SDS-a Mladen Bosić smatra kako je upravo rezultat ovih lokalnih izbora gotovo povijesna prekretnica, nešto što će odrediti političke odnose u Republici Srpskoj i što će, na koncu, imati vrlo velik utjecaj na rezultate parlamentarnih izbora koji se održavaju 2014.
Dodik, koji je priznao poraz, s druge strane tvrdi da njegova stranka ostaje moćna politička sila u Republici Srpskoj i da je on i dalje jak politički igrač kojeg će biti teško izbaciti s političke scene. No ovdje bi pitanje svih pitanja bilo stoji li SDS iza politike koja je radikalno drukčija od one Dodikove? Gledajući izvana, na to još nema pravoga odgovora.
Kažnjen je i Lagumdžijin SDP, ali i HDZ koji je od SDA izgubio tradicionalno hrvatski prostor u srednjoj Bosni. Najveći dobitnik je upravo SDA za koju bi se moglo reći da je konsolidirala svoje političke pozicije i de facto postala najjača politička snaga u BiH. Iako su vidljive naznake nekog novog raspoloženja birača, nikako se ne može zaključiti da su ovi lokalni izbori prevelik napredak u sređivanju političke scene u susjednoj državi zato što nema temelja za izgradnju solidnih, stabilnih i djelotvornih institucija vlasti.
Tako su i ovi lokalni izbori prigoda da se podsjetimo da Bosna i Hercegovina još uvijek funkcionira ne temelju Daytonskog sporazuma koji je trebao poslužiti isključivo za gašenje rata i uspostavu reda u poraću.
Oni koji su ga prije 17 godina potpisali vjerojatno nisu ni slutili da će on biti na snazi nakon toliko vremena. Iako se u posljednjih desetak godina periodično govori o potrebi da se on mijenja, da se dogovori nešto drugo, nešto na temelju čega bi BiH mogla zaista funkcionirati kao suvremena europska država, nijedna strana nije imala previše volje da inicira neki novi proces i prihvati se nezahvalnog posla pronalaženja nekog novog ustroja BiH.
Sjedinjene Države, glavna politička snaga koja je iznjedrila ovaj sporazum, pozornost su morale okrenuti prema nekim novim, puno težim kriznim žarištima, a Srbija i Hrvatska uglavnom su se bavile same sobom, s većim ili manjim uspjehom, tako da se do sada činilo da svi ti potpisnici Daytona BiH (nezainteresirano) promatraju s nekog oblaka koji pluta iznad te nesretne države i čude se da tamo dolje ništa ne funkcionira.
No svi također znaju da Dayton ne može trajati vječno i da je već odavno trebalo nešto učiniti. Kad-tad netko iz SAD-a ili iz EU izvući će to iz rukava jer BiH objektivno jest problem – ovakva kakva sada postoji ne može nikamo, a kamoli u Europsku uniju ili NATO. Zadatak da se raskupusa taj politički urnebes dobit će Hrvatska i Srbija, uz logističku i političku podršku Washingtona i Bruxellesa. Zasad vjerojatno nitko nema vizije što bi trebalo učiniti i kako to provesti u djelo, no sigurno je da bi upravo BiH za Hrvatsku, a osobito za Srbiju, koja se i sama nalazi na krajnje tegobnom i frustrirajućem putu prema EU, mogla biti svojevrsni povijesni test političke zrelosti.
Nepromisljenom retorikom i politikanstvom se nista ne postize, ili veoma malo. Ako se malo postigne - brzo nestane. Odlucni carski rez u probleme drzavnosti ove labave drzave jedino mogu donijeti dugorocne plodove, mir i zadovoljstvo, razvitak i napredak svih gradjana. Otupiti ostricu i izbaciti iz muslimanskih glava iddeju muslimanske drzave, koja bi - prije osnukta - bila osudjena na propast, jer bi spala na sarajevski pasaluk. Ukinuti granice RS tako da teritorij RS postane sastavni dio BiH-e u svakom pogledu. Osnovati treci entitet, izbornu jedinicu, i omoguciti Hrvatima da budu jednakopravni u svemu s ostala dva entiteta. Prestati s retorikom i politikanstvom - a poceti raditi za sve gradjane ove slabe i krhke drzave. Sklapanje saveza izmedju sebe dovodi do stvaranja TRECE drzave, a tek smo se rijesili druge (bivse)!