– Patuljak je tužan jer ja nisam došla.
– Tako je, a daj ti meni reci kaj si ti papala? Si papala kruheka? Tišina.
– A zašto je mama ugasila svjetlo?
– Svjetlo je ugasila?
– Da. Mama, upali svjetlo!
Čuje se slušalica kako pada, tresak, a djevojčica počinje plakati.
– Halo! Što radite to?! Halo, što je bilo?
– Pala je sa stolca – govori majka s druge strane dok dijete još plače.
Tata će uzrujano:
– Daj mi je malo na telefon! Daj mi je na telefon, prestat će plakat'!
Kad se malena smirila, rekla je majci da joj vrati telefon.
– Ljubić moj, di si, zlato? – otac će.
– Pala sam, tata.
Optužba za zlostavljanje
Ovo je telefonski razgovor koji je prepričao otac trogodišnje djevojčice s kojom donedavna nije smio ni razgovarati telefonom. Njegova supruga s kojom se razvodi nije mu, kaže, dala razgovarati. Sada, kad je napokon pristala, čini, tvrdi, sve kako bi njegovi razgovori s kćeri trajali sve kraće, gasi svjetlo kako bi se djevojčica prepala i prestala govoriti. U drugim razgovorima, pak, malena govori da će se “mama ljutiti jer razgovara s tatom”, nastavlja otac.
Agonija oca i njegove kćeri počela je sredinom prošle godine. Njezina majka spakirala je stvari, s njom pobjegla u Sigurnu kuću i prijavila supruga za zlostavljanje.
– Policiji je rekla da sam je udarao, čupao za kosu, bacio i davio ispred djevojčice. Tjedan dana nisam imao pojma gdje su. Kad sam doznao za optužbe, negirao sam ih i tražio da vidim dijete. Bilo je to sredinom prošle godine – kaže otac.
Iako ga žena nije optužila za zlostavljanje kćeri, sud je odlučio da malenu smije viđati dva puta u mjesecu po tri sata uz nadzor djelatnica CZSS-a. Ogorčen zbog odluke počeo je štrajkati glađu. Poslije toga, krenulo je na bolje.
Visoki prekršajni sud odbacio je optužbe za zlostavljanje jer nije bilo dokaza. S druge strane stručnjaci koji su bili na susretima njega i kćeri izvijestili su o njihovoj očitoj bliskosti, dodajući da je on prema malenoj vrlo pažljiv, nježan, da odgojno djeluje, a ona mu uzvraća. Županijski sud na početku ljeta ukinuo je drastične rijetke susrete i dopustio da kćer nasamo viđa dva puta tjedno po dva sata.
Žalio se na tu odluku jer većinu tog vremena potroše na vožnju, a za igranje im, kaže, preostaje dvadesetak minuta. Traži dva puta u tjednu po četiri sata i svaki drugi vikend. Novo je ročište trebalo biti u rujnu, no zbog promjene suprugina prebivališta, djelatnici centra za socijalnu skrb iz druge podružnice na sudu su se pojavili bez dokumenata. Ročište je odgođeno. Otac čeka novi poziv na kojem će se pokušati izboriti za više kvalitetna vremena s kćeri.
Ne da se doma
Najviše ga, kaže, boli što mu dijete pati pri njihovu rastanku. Želi ostati dulje nego što sud, odnosno majka dopušta. Malena ne prestaje plakati, zabija glavicu u jastuk, ne da se doma govoreći: ”Ne, tata, još ćemo malo biti tu, još ćemo se malo igrati”. Ne želi odvojiti bivšu suprugu od djeteta, no ne želi odustati od zahtjeva za skrbništvo kojem se nada. Ponašanje svoje bivše objašnjava time da je i sama odrasla u disfunkcionalnoj obitelji s ocem koji ju je učio da mrzi svoju majku.
No, tvrdi, ni s ocem tijekom odrastanja nije bila u dobrim odnosima.
S druge strane, aktivna je u ženskim udrugama, a neko je vrijeme bila i u Prijateljima životinja.
Veganka je, a meso ne daje ni djevojčici iako su je pedijatri već upozorili da s time, zbog razvoja djeteta, mora prestati, tvrdi nesretni otac.
Zar tu nema nikoga tko bi mogao lupit sakom po stolu i ovoj zeni pokazati gdje bog sjedi? Pa ta zena svoje vlastito dijete NE VOLI.