Netom završeni izbori sigurno će ući u našu političku povijest. Prvo, zbog toga što je Mesić drugi put postao predsjednikom. Drugo, po činjenici da mu je protivnica u izbornoj završnici bila žena. I treće, što su od 13 kandidata čak tri - Jadranka Kosor, Đurđa Adlešić i Doris Košta - bile žene. Znači li to da se ovdašnja politika i društvo feminiziraju? Prestaje li politika biti pretežito muško "nasljedno pravo"? Mesićeva pobjeda bila je očekivana i neupitna. On je i ovaj put pokazao da je ono što birači žele, da "ima usta za te uši", da ima politički instinkt i socijalnu inteligenciju te da model "ja sam samo jedan od vas" još nije istrošen. Hrvatska je očito dobila predsjednika kakva želi.
Ostavimo li se pak "velikih političkih razloga", onda bi se moglo reći da je jedan od običnijih razloga za njegovo slavlje mogla biti i činjenica da mu je suparnik bila žena. Naravno da nije pobijedio tek tako i samo zato što se natjecao sa ženama. Niti je on pobijedio samo zato što je muško, niti je Jadranka Kosor izgubila samo zato što je žensko. Da je J. Kosor pokazala i neke "muške" osobine vjerojatno ni tada ne bi dobila puno više glasova.
U muškoj kulturi, gdje se politika još doživljava kao izrazito muški posao već je i sama pojava ženskih predsjedničkih kandidata iznenađenje, a negdje čak i blasfemija. Čak i za žene! Pa je bila i razlog za oprez, čak i za sumnjičavost. Pojava triju žena koje su kanile postati predsjednicama ništa manje od "muškog šovinizma" nije pratio ni ženski! "Žena - predsjednik?!" "Kao da je to za ženu!" "E, samo nam još fali žena predsjednik!" "Pa, zar je to za ženu?" Takvih je čuđenja i snebivanja bilo koliko hoćeš. I nisu ih uvijek izricale samo obične, priproste i neobrazovane žene! Uostalom, taj se zazor vidi iz samih rezultata glasovanja - polovica je žena glasovala za Mesića, a polovica za Jadranku Kosor. Moguć uzrok za takvo ponašanje mogao bi se tražiti i u tradicionalnoj patrijahalnoj kulturi gdje je "sasvim prirodno" misliti da državu može voditi "samo muško". Naravno da Đurđa Adlešić i Doris Košta nisu ispale u prvom krugu samo zbog ostataka te tradicijske svijesti, niti je Jadranka Kosor samo zbog nje izgubila. Jer, mnoge žene nisu glasovaale ni po tradicijskoj ni po biološkoj crti, nego po svojim političkim motivima. No mnoge i jesu, kao da žive "hajdučkim vremenima".
U našim dinarskim krajevima, krajevima plemenske kulture nekada se ženska djeca i nisu brojila u ukupan broj djece. A ako je pak otac bio bez muškog potomka, znalo se dogoditi da se neka od kćeri preobuče u muško i da se ponaša kao muško, smatrajući to osobnom i osobitom čašću. Takve su se kćeri nakon tih travestija u muškarce znale prometnuti čak i u hajdučke vođe! U kakvim je kulturnim i društvenim modelima vrijedilo običajno pravo i pravilo: "I najmlađe muško starije je od najstarijeg ženskog". Ni u tzv. zadružnoj kulturi, kulturi nizinskih hrvatskih krajeva, gdje je odnos unutar zajednice bio neusporedivo demokratičniji, a odnos prema ženi tolerantniji, gazdom obiteljske zadruge mogao je biti isključivo muškarac. Pa i danas, čak i u urbanim mjestima i u tzv. emancipiranim obiteljima, probijaju ponekad ostaci te stare svijesti i toga mentaliteta. I danas se može ponekad čuti kako očevi i majke tepaju svojoj kćeri: "Sine moj"! To je za njih još uvijek najizrazitiji iskaz naklonosti, dragosti i milošte. Ta se tradicijska poputbina vuče kao sjena, pa se mogla uočiti i na ovim izborima. Mogla je Jadranka Kosor biti i Margareth Thatcher, ali ona bi tada jednako i za muške i za ženske bila "samo žena".
Istina je: činjenica da je Jadranka Kosor bila žena nije odlučila izbor. Ali je ta činjenica potvrdila da je tradicijsko mišljenje kod nas dominantnije nego mi to sami sebi želimo priznati. Izvlačenje kao protuteže takvom stavu primjer Savke Dabčević-Kučar kao "krunskog dokaza" da žena može doseći i sam politički vrhunac, ne pogađa bit. Jer Savkin uspon nije bio posljedica glasovanja birača nego glasovanja "partijske baze" i CK. A to je bilo glasovanje po principu "kako Partija kaže". Da se i za Savku Dabčević-Kučar glasovalo na slobodnim izborima moguće je da bi i ona prošla kao Jadranka Kosor. Jer u našoj tradicijskoj kulturi žena je još uvijek autsajder po rođenju. U Hrvatskoj će proći još puno izbora dok žena postane predsjednicom države.
