Tako više nije išlo. Dvije se godine obitelj Kolarević čupala iz dugova. Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Mlaki Antinskoj, selu na sjecištu puteva između Vukovara, Vinkovaca i Osijeka, imali su 20 krava. Otkupna je cijena mlijeka padala iz mjeseca u mjesec. Troškovi kredita i hrane za stoku nisu. U staji je bilo sve manje grla, a početkom 2013. ostala je prazna. Obitelj Kolarević je odustala – ugasili su OPG i odlučili: Idemo na Island.
Glavni razlog – besparica
– Nismo znali kako dalje. Island je zvučao savršeno. Čuli smo da i djeca rade vikendom. A u Slavoniji ni odrasli nemaju posla – govori nam to 19-godišnja Dejana Kolarević.
Njezina obitelj – majka i otac te brat i sestra dio su šokantne statistike koju su ovih dana iznijeli Islanđani. Lani je najviše zahtjeva za azil u toj zemlji stiglo upravo iz Hrvatske, čak 42. Tek onda slijedi Albanija sa 40 i Rusija sa devet zahtjeva. Izniman broj tražitelja azila zatekao je i Islanđane. Za usporedbu, 2012. godine iz Hrvatske nije došao nijedan tražitelj azila.
– Besparica, to je glavni razlog odlaska. S nama je bio čovjek iz Vukovara koji pet mjeseci nije primio plaću. Tata je prvi otišao, krajem siječnja, a mi mjesec dana zatim. Kad je odlazio, plakao je. Rekao je da smo najbolja djeca, da nikada ne tražimo ništa, a i ono malo što nam treba, ni to nam ne može dati – nastavlja Dejana.
Tata je za Island čuo od prijatelja. Ništa čudno što su odlučili otići – njihovo selo, koje je prije desetak godina brojilo 80-ak stanovnika, zjapi poluprazno. Svaka je druga kuća na prodaju, kao i u okolnim selima. Svi su otišli u inozemstvo. Vijest o Islandu brzo se proširila – brojne su obitelji spakirale kovčege. Svi su azil zatražili zbog ekonomske situacije, samo je jedna srpska obitelj navela diskriminaciju.
– Mislili su da će im to pomoći da ostanu – govori Dejana.
No nije. Za dva i pol mjeseca u Keflaviku, u hotelu za tražitelje azila, Islanđani su ispitali svaku obitelj – Hrvatska je uređena država u kojoj se poštuju prava manjina, kazali su. No odbili su i ekonomske azilante jer ne zadovoljavaju uvjete propisane poveljom UN-a, potvrdio nam je Þorsteinn Gunnarsson, pravnik u Uredu za imigraciju.
– Imigracijskoj službi objašnjavali smo da se ne primaju plaće, da se nema od čega kupiti hrana, da nema posla. Islanđani su nas gledali širom otvorenih očiju. Kao da nisu razumjeli što im se govori, njima je takva situacija neshvatljiva – prisjeća se.
Dejana se prva vratila u Hrvatsku, taman da završi treći razred Medicinske škole u Osijeku.
Dobili 100 eura pomoći
Njezinu su obitelj, zajedno s ostalima, u svibnju ukrcali na poseban let za Hrvatsku i u pratnji policajaca dopremili kući. Svaka je obitelj dobila 100 eura od Crvenog križa. Bilo im je rečeno da su hrvatske vlasti obećale da će im pomoći kad se vrate, ali od toga nije bilo ništa.
– Kad su islandski policajci iz zrakoplova vidjeli zelenilo, ostali su bez riječi. Island je drugačiji, siv i dosadan. I dok su oni u šoku buljili u drveće, tražitelji azila bili su u svom svijetu: kamo sada, razmišljali su. Većina u tom zrakoplovu otišla je iz Slavonije. Moj je tata u Njemačkoj. Kad maturiram, i ja ću – kaže Dejana.
– Ovdje nema života – zaključuje.
>>Azil na Islandu zatražilo 53 ljudi, od toga 30 je Hrvata!
>>On je otkrio tajne: Htio bih azil na Islandu, ali završit ću u zatvoru
>>Islanđani zarađuju 3,5 puta više od Hrvata
A što se može reći osim Žalosno...trebala se ova cijela obitelj učlaniti u HNS pa bi vjerojatno dobili posao u HEP-u....