Znate li kuda vaš tinejdžer skita? Kakve stranice pregledava na računalu vaš osnovac? Tko je odgovoran zato što je vaše dijete pretilo? Zašto je mališan iz trećeg razreda došao kući s razbijenim zubićem ili zašto je krvario nosić djetetu u vrtiću, a udario ga je dječak koji kaže da njegov tata to doma radi mami i sestri. Ovakvih i sličnih životnih primjera skupilo se među stotinama prijava Uredu dječje pravobraniteljice tijekom prošle godine. Osnovna prava djece: pravo na život s oba roditelja, na viđanje, na uzdržavanje te pravo na zaštitu od nasilja – podjednako onog u obitelji kao i u institucijama – najveći su i najbrojniji problemi s kojima su se i prošle godine susretali pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić i njezin stručni tim.
Tako mali, a tuče kao tata
U opsežnom izvještaju koji je uputila Saboru detaljno su navedene statistike, no prava djece mnogo su više od brojki. Izvještaj bi trebao glasno upozoriti da pravobraniteljska institucija može funkcionirati uspješno samo u suradnji sa svim ostalim institucijama koje moraju biti spremne brzo i kvalitetno reagirati kada su u pitanju djeca, najnezaštićenija društvena kategorija.
Pomaka ima, ali to još uvijek nije dovoljno.
– I ove godine, upozorava pravobraniteljica, susreli smo se s velikim problemom odricanja od vlastite odgovornosti i njenim prebacivanjem na druge. To rade i pojedinci: roditelji, učitelji, socijalni radnici i drugi stručnjaci, pa i djeca. No posebno zabrinjava kad se tako ponašaju institucije. Prijave pravobraniteljici u 2010. godini kažu nam da sustav zaštite djece u Hrvatskoj ne funkcionira dosljedno i ujednačeno – navodi M. Jelavić uz izvještaj. Iako su djeca i obitelj pod zaštitom države, pravobraniteljica ističe kako institucije i sustav nemaju odgovora na neke životne situacije u kojima djeca ne mogu ostvariti svoja prava – poput zaštite od nasilja te prava na obitelj. Upravo su povrede tih prava lani bile najčešće prijavljivane Uredu pravobraniteljice.
– Središte problema jest sporost institucija u donošenju odluka, neučinkovitost u provođenju te priznavanje nemoći pred nasiljem nad djecom i pred manipulativnim ponašanjima roditelja – ističe pravobraniteljica.
Tjelesno kažnjavanje još je uvijek široko prihvaćeno kao “odgojna metoda”. Toleriranjem se djeci šalje poruka da je ono prihvatljivo, a posljedica su sve teži oblici nasilja među sve mlađom djecom. Internet i mobiteli mediji su koje su klinci svladali, a nasilje u tim novim medijima sve je raširenije. Roditelji, pa ni stručnjaci još nisu stekli znanja i vještine za sprečavanje takva nasilja.
Vršnjačko je nasilje osobito težak problem u školama, a odgojitelji i profesori često ga ne prepoznaju pravodobno. Isto je i u domovima za djecu – prisjetimo se samo posljednjeg slučaja silovanja dječaka u pulskom domu - gdje intervencije nisu bile usklađene s potrebama djece.
– Dijelimo zabrinutost zbog porasta nasilja, ali zabrinjava nas i stajalište odraslih prema maloljetnim počiniteljima, za koje se traži strože kažnjavanje – upozorava M. Jelavić i dodaje:
– Nedvojbeno je da moraju snositi posljedice, no ne zaboravimo da je riječ o djeci te da ona ne smiju biti kažnjena strože nego odrasli počinitelji. Ona su proizvod društva i njegove tolerancije na nasilje u svim oblicima.
I debljina je zanemarivanje
– No što kada se kazna i izreče? Kamo s maloljetnim počiniteljima? Zabrinjava nedostatak odgovarajućih kapaciteta za djecu pritvorenike u pretkaznenom postupku, kako bi se osiguralo njihovo odvajanje od punoljetnih počinitelja – kaže pravobraniteljica. Među prijavama kojima se bavio njezin ured jesu i djeca s teškoćama u razvoju kojima je onemogućeno integriranje u odgojno-obrazovne ustanove. Najčešći su razlozi previše djece u razredima, nereguliran status asistenata te arhitektonske i kadrovske prepreke. Neprihvatljivo je da zbog takvih barijera djeca prekidaju školovanje ili ih se šalje u posebne ustanove. Tim više što država promiče koncept jednakih mogućnosti i uključivanja djece s teškoćama u razvoju, a ratificirala je i međunarodne konvencije. I debljina je, manje je poznato, oblik zanemarivanja djece. Zato još i više zabrinjava odluka o odustajanju od uvođenja zdravstvenog odgoja u škole jer on je o tome trebao educirati i djecu i roditelje.
>>Pogledajte grafiku slučajeva koje je zaprimila dječja pravobraniteljica u 2010.
djeca razvedenih roditelja najviše pate zbog manipulacija majki,zloglasnih centara za soc.skrb i katastrofalnog obiteljskog zakona koji ide na ruku samo ženama jer su ga feministice osmislile....FUJ,BLJAK PLJUC