Zanimljiva je životna priča 32-godišnje Tunižanke Wafe Kharroubi koja je u Hrvatsku došla kao turistica, zaljubila se i ostala.
Wafa, koja je ovdje već četiri godine, nikada nije požalila svoju odluku i Hrvatsku smatra novom domovinom. Ona ne skida veseli osmijeh s lica dok govori o svojem novom životu, o Tunisu i arapskim ženama.
Kada ste i zašto došli u Hrvatsku?
Došla sam 2013. godine u Pulu. Radila sam u velikoj turističkoj agenciji u Tunisu i naslušala se puno lijepih priča o Hrvatskoj, koliko je to prekrasna zemlja. Kako volim putovati, odlučila sam je posjetiti. Tu sam se zaljubila i odlučila ostati. S mužem sam prvo živjela u Osijeku, ali je tamo bilo jako teško naći posao pa smo se preselili u Zagreb. Sada živimo u Samoboru i imamo posao. Radim kao šefica skladišta u velikoj firmi u Samoboru i stvarno nam je prelijepo ovdje.
Što ste radili u Tunisu prije nego što ste došli u Hrvatsku? Iz kojeg mjesta dolazite?
Po zanimanju sam magistrica ekonomije i menadžmenta. Dolazim iz grada Sfaxa. Tamo sam radila također u velikoj firmi koja se bavi uvozom i izvozom i imala sam dobru plaću. Volim raditi. I dok sam studirala, radila sam preko student-servisa. Tada sam radila suvenire koji su se izvozili u sve dijelove svijeta, pa čak i u Hrvatsku. Sada već dvije godine radim u Sv. Nedjelji. Samobor mi je doista lijep i ovdje uživam.
Samoborci su me lijepo prihvatili i ovdje sam postala glavna zvijezda. Svi bi se htjeli slikati sa mnom pa me zaustavljaju na ulici. I svi se raspituju za Tunis, što me veseli .
Dobro govorite hrvatski jezik, kako ste ga tako brzo naučili?
Znam da ćete to teško vjerovati, ali sama sam naučila jezik, i to preko interneta. Kad čovjek nešto želi, ne postoji nemoguća misija. Prvo sam kupila knjige za djecu, zatim su pomogli YouTube, pa Google translate. Npr., kada sam željela ići u dućan, preko Google translatea prevela sam sve što želim kupiti i obavila kupnju bez problema. Iako znam i engleski jezik kao i gotovo svi Hrvati, samo sam se u početku sporazumijevala na taj način, a kasnije sam engleski koristila samo u nuždi jer sam se uvijek trudila govoriti hrvatski da ga naučim što prije. Volim komunicirati s ljudima i mnogo mi je pomoglo što sam stalno razgovarala sa svima oko sebe. Kada sam naučila riječi, otišla sam na tečaj kako bih savladala gramatiku koja baš, moram priznati, nije lagana. Volim strane jezike. Osim engleskog, govorim i arapski i francuski, a sad sam bogatija za još jedan jezik, hrvatski.
Što vam se najviše sviđa u Hrvatskoj? Jeste li ostali isključivo zbog ljubavi ili ima još nešto što vas je privuklo na ostanak?
Naravno, na prvom je mjestu ljubav. No do sada sam obišla cijelu Hrvatsku i stvarno sam se zaljubila u nju. Imate prekrasno more, planine, šume i rijeke, a ono što je najvažnije – sigurnost. Možete otići kamo i kada hoćete bez straha za svoj život. Ja sam sretna žena jer sam odabrala Hrvatsku kao mjesto za život. Moji prijatelji i rodbina koji su otišli u Njemačku, Francusku, Belgiju i Veliku Britaniju kažu kako da im je lijepo, ali se ne osjećaju sigurno kao ja u Hrvatskoj.
S obzirom na to da dolazite iz tradicionalne konzervativne obitelji, kako su reagirali roditelji kada ste im rekli da selite u Hrvatsku i udajete se za Hrvata?
Moj je tata na početku bio jako ljutit i bojao se zbog mog odlaska u stranu zemlju. Međutim, sada kada vidi koliko sam sretna, i on je sretan. Imam dvije sestre i dva brata koji su ostali u Tunisu i oni su jako sretni zbog mene.
Koja je ključna razlika između života u Tunisu i u Hrvatskoj?
Ako govorimo o ekonomiji, nema velike razlike između Hrvatske i Tunisa. Ali ako govorimo o sigurnosti zemlje, Hrvatska je daleko sigurnija od Tunisa. Ovdje imam veliku slobodu i radim što hoću i želim. Ne kažem da je u Tunisu loše, ali velika je razlika u mentalitetu ljudi. 27 godina živjela sam u Tunisu, ali nisam našla svoj mir. Ovdje živim četiri godine i osjećam se kao da sam rođena tu. Ljudi su me prihvatili i našla sam svoj mir i zadovoljstvo. Jednostavno, naviknula sam se na život u Hrvatskoj i ne mogu zamisliti da se jedno jutro probudim i ne ugledam oko sebe tu ljepotu i mir. Imam čak i neka posebna mjesta na koja odlazim i kad sam tužna i kad sam vesela, gdje nalazim posebno zadovoljstvo. Mnogi ljudi čude se kada kažem da mi je Hrvatska najljepša zemlja i da mi je na prvom mjestu, Tunis, gdje sam rođena, na drugom. A samo sam iskrena. Volim i hrvatsku muziku: Gibonnija, Olivera Dragojevića, Prljavo kazalište i Parni valjak, ali i sport. Često idem na utakmice jer volim nogomet i žestoka sam navijačica hrvatske reprezentacije. Naravno, postoje neki posebni osjećaji za zemlju gdje sam rođena, ali sada sam krenula u novi život i moram gledati naprijed. Hrvatska je moja domovina koju sam sama izabrala.
Jeste li doživjeli kakvu neugodnost u Hrvatskoj, čuli kakve ružne riječi zbog svoje boje kože i porijekla? Jeste li se osjetili diskriminiranom?
Nikada nisam doživjela nikakve neugodnosti. Nikada nisam vidjela da su ljudi ovdje rasisti. Dapače, svi su ljubazni prema meni i puno su mi pomogli da se uklopim i adaptiram. Kada kažem da sam iz Tunisa, sve što pokazuju jest znatiželja prema mojoj zemlji, ljudima, kulturi i običajima. Ljudi misle da su u Tunisu i ostalim arapskim zemljama sve su žene pokrivene burkama, ali nije tako. Ja sam moderna žena kao i mnoge Tunižanke. Volim se lijepo obući i našminkati. Takve stvari najviše zanimaju ljude i o tome me puno ispituju. Tunis nije zemlja poput Saudijske Arabije, gdje žene nemaju prava. Kod nas žene voze i zrakoplove, a ne samo automobile. Žena može biti doktorica, policajka, političarka... bilo što. Mnogi su se čudili kako ja mogu obući uske hlače i majicu, ali sva pitanja stigla su iz znatiželje, a ne sa zlim namjerama.
No kao Arapkinju i muslimanku moram pitati: kako gledate na potlačenost žena u nekim dijelovima arapskog svijeta?
Nažalost, svi to povezuju s vjerom. To nema veze s islamom. Islam je vjera ljubavi, tolerancije i poštovanja. Islam ne propovijeda tlačenje i mučenje žena. Imam puno prijatelja katolika, pravoslavaca i ateista. Družimo se i nikada nismo postavljali pitanje vjere. Dobar vjernik je čovjek koji voli, ne krade i ne ubija. Ja slavim s prijateljima i katolički Božić i Uskrs, Veliku Gospu, pravoslavni Božić, a oni sa mnom slave Bajram.
Kako ste se priviknuli na hrvatsku hranu? Jeste li naučili kuhati hrvatske specijalitete?
Velika je razlika u kuhinji, ali obje zemlje imaju mediteransku hranu. Obožavam i kuhati i jesti. Sada su na mom stolu purica s mlincima, štrukle, razna variva... i kolači, posebno samoborske kremšnite, koje su poznate u cijelom svijetu, pa i u Tunisu.
Pogledajte i video o otkriću fizičarke Sanje Josef Golubić
Od 10 komentara niti jedan pozitivan, a bas lijepa prica. Wafa je pozitivnija i otvorenija zivotu nego vecina komentatora, mogli bi nesto nauciti od nje :-)