Nikica Gabrić bio je predsjednik omladine Hrvatske neposredno pred raspad bivše države. No, nije poput brojnih njegovih vršnjaka nastavio s politikom. Nije, kaže htio “laprdati” o svemu, a zapravo ne znati ništa iz real-života. Postao je oftalmolog, a sada posjeduje 8 očnih klinika. Kao poduzetnik mrzi nevješto upravljanje Hrvatskom i smatra da su glavne hrvatske političke stranke na putu propasti. Predviđa da će u Hrvatskoj, kao i u Italiji i Grčkoj, biti postavljena ekspertna vlada. Dogodit će se to kada nam ekonomija tresne o dno ili kad ljudi izađu na ulice.
:: Što je to u biću doktora, liječnika da se toliko bave i uključuju u politiku?
Doktori su selekcionirani, na taj način educirani i odgojeni da donose odluke. U proteklih 20 godina problem je politike bio u donošenju odluka. Kada bismo sada analizirali doktore koji su bili u politici, vidjeli bismo da su oni koji su bili internisti i doktori koji “ne režu”, zapravo, u politici bili neodlučni. Oni koji su se opredijelili za kiruršku struku puno lakše donose odluke, radikalniji su i lakše se nose s odgovornosti. Liječnici poput Hebranga, koji je zapravo kao radiolog “servis” medicine, nisu dosegli vrhunce politike. Doktorica Ana Stavljenić, koja je dala ostavku na ministarsko mjesto, bila je “laboratorijski” profesor. Moj prijatelj Andro Vlahušić je internist, profesor Reiner isto, Rajko Ostojić također, sve su to doktori koji rade “još jednu pretragu” da bi donijeli odluku. Netko tko se unaprijed opredijelio da će raditi nekiruršku struku, on je možda analitičniji, sustavniji, može biti i pametniji, ali karakteristika mu je da sporo donosi odluke. Kirurzi brže donose odluke i bolje se s njima nose.
:: Dok ste u bijeloj kuti, za obične građane doktori su bogovi. Kada je skinete, i vi ste obični građani, ali kad si političar, “Bog” možeš biti stalno?
Liječnici su vračevi, mistificirani bogovi koji odlučuju o životu i smrti, pogotovu su to bili kad nije bilo interneta. Ono što ti je rekao doktor, to je bio zakon, nisi baš lako mogao dobiti drugo mišljenje da to provjeriš. Danas je to moguće. Događa se demistifikacija doktora. Ulaskom u politiku jednu moć zamjenjuju drugom. Moć i novac su poput povećala. Dobre ljude čini boljima, a loše još lošijima.
:: No, ni jedan doktor nije u hrvatskoj politici došao do samog vrhunca te moći?
Na žalost, nije. Zato što doktori, očito, ne mogu shvatiti da ne smiju samo koristiti svoju individualnu sposobnost. Kada bismo analizirali kako su to u politici, u strankama političari postali liderima, vidjeli bismo da to najčešće nisu postigli najčasnijim načinom i sredstvima, ali su znali lobirati na svim razinama. Rijetki su doktori koji to znaju.
:: Dobro poznajete podosta ljudi koji su sada na vlasti. Znate ih i iz vremena kad su bili u opoziciji. Svi su znali da će HDZ izgubiti vlast, no nova vlast izgleda toliko nepripremljeno, kao da su ih izbacili iz padobrana?
– Pa, SDP se oba puta iznenadio kada je dobio na izborima. To je govori da je organizacija političkog života u Hrvatskoj primitivna. Ta primitivnost znači da se postavljaju na razini – e, mi smo bolji od onih drugih. Mi ćemo to bolje, poštenije organizirati... To je kao kod doktora opće prakse, koji se u sve razumiju, ali kada treba operirati želudac, mozak, uho ili debelo crijevo, tražiš specijalista. Politika se u Hrvatskoj svela na to da svi o svemu znaju – pričati! Politički bi se život u Hrvatskoj trebao u opoziciji organizirati tako da se podijele projektni zadaci. Projekt poljoprivrede, projekt zdravstva, pelješkog mosta, turizma, školstva, sve to mora živjeti četiri godine, paralelno s pozicijom. A onda kad dolaze izbori – imaš nositelje projekata. I onda se natječeš s konkretnom stvari. No, u proteklih 20 godina mi se u RH nismo natjecali tko će dobiti izbore, kod nas se izbori gube. I hrvatsko političko tijelo, pritom, glasa primitivno. Pa nisu SDP i HNS pobijedili na izborima! Nego je HDZ izgubio izbore zato što je osam godina vodio politiku koja je isfrustrirala naciju. Milanoviću je zapravo pobjeda pala u ruke.
:: Kako se onda ponaša “nova” oporba?
Sadašnja opozicija kaže da Milanovićeva vlast nije narodna, rade veliku priču o zakonu o umjetnoj oplodnji, koji je, zapravo, nebitan zakon jer se odnosi na usrećivanje nekoliko stotina ljudi godišnje koji ne mogu imati djece, a istodobno imamo u Hrvatskoj, kao etički problem, na tisuće pobačaja godišnje. Zašto ne izađe HDZ i kaže u čemu je dobar ili nije dobar projekt Plomin ili Ombla? Dakle, mi nemamo ekspertnu politiku. Pa se onda raspravlja o Bleiburgu, Jasenovcu, što su sve neplodne teme. I lijeva i desna hrvatska politika ima političare opće prakse, a ne eksperte. Koji o svemu laprdaju, a ništa ne znaju.
:: No, ni vlast se još nije sredila, evo i dalje smjenjuju, pa čak i unutar sebe?
Problem je u tome što još uvijek većina ljudi u Hrvatskoj svoj ekonomski uspjeh zasniva na poslovanju s državom. Jer ljudi koji ulaze u politiku u nju ulaze zato da promijene svoj ekonomski položaj. Nemate ljudi koji su samostalni privatnici, poduzetnici a u politici su. Jer misle da je to glupo, nego se radije bave izvozom, uvozom, prihodima. I kad oni neće, tko se onda u Hrvatskoj bavi politikom – ljudi koji nikada u životu nisu radili... Takvi u ulasku u politiku vide priliku za napredovanje, ekonomsko i političko. I zato se svi bore za pozicije jer svi “posluju” s državom. Budžet im je igla, ovisnici su o budžetu...
:: I što sad, nova vlast ovdje ne može oponašati HDZ?
Ne može. Nova je vlast legitimna, ona je relativno poštena, ali nema nimalo političkog ni životnog iskustva da postigne rezultat, ni u kratkom vremenu, ali ni dugoročno – zato što nema ljude koji su u realnom životu stvarali novu vrijednost.
:: Pa zašto nemaju takve ljude?
Zato što je to sve promašena priča. Prilično sam siguran da će u budućnosti propasti i SDP i HDZ kao političke stranke. Zato što su kao stranke sterilne, okupili su ljude u kojima nema elitizma, nisu eksperti i jednostavno ne znaju naći odgovor na upite vremena.
:: Gdje je onda rješenje za Hrvatsku?
U stvaranju ekspertnih skupina koje će spasiti ovu zemlju.
:: Govorite, zapravo, o tehničkoj vladi?
Tako je.
:: O Montijevoj, kao u Italiji?
Tako je.
:: Koji to eksperti kod nas znaju rješenja?
Da sam bio na mjestu Z. Milanovića, na početku mandata naložio bih svakom ministru da dovede 50 stručnjaka pa neka se zatvore preko vikenda u neki hotel. Iz toga bi se izrodila burza ideja i rješenja. Mi smo zamrznuli politički život u Hrvatskoj samo na izbore. A između jednih i drugih izbora ne postoji nikakav politički ni intelektualni angažman i doprinos. Onda nemamo ni slobodnomislećih ljudi. A i oni koji bi mogli biti slobodnomisleći čuvaju svoju poziciju da se ne zamjere vlastima jer imaju kredite, djecu i sl. Netko, dakle, u RH mora reći hoće li Plomin 3 koristiti ugljen ili plin. Postavljam pitanje: bi li Milanović, da je RH njegovo privatno poduzeće, za ministre odabrao ove ljude?!
:: Takvi eksperti u Hrvatskoj postoje?
Trebao je postaviti ljude koji poznaju drukčiju vrstu odgovornosti, koji su u svojim poslovima, tvrtkama založili, uvjereni u uspjeh svoje kuće, stanove, imovinu... Ja imam osam klinika, ali sam založio i telefon, primjerice. No, kada idem u novi projekt, i te kako se savjetujem s najpametnijim ljudima jer moram napraviti rezultat. A zašto onda tako Milanović i ostali ne rade. Zato što državu ne doživljavaju kao svoje, zato što se njima neće ništa dogoditi ako taj projekt, koji se zove država, propadne!
:: Čini se da jedino Linić funkcionira. Čačić ne?
Nigdje na svijetu, osim možda u Saudijskoj Arabiji, nema simpatičnog ministra financija. No, Linić funkcionira i čovjek je znalac. No, Čačićeva je priča tu složenija. Od suđenja vozaču došli smo do suđenja čovjeku, političaru, pa i do suđenja cijeloj Vladi RH. Svatko se od nas mogao naći u Čačićevoj poziciji i ljudi su na početku imali suosjećanja. No, njegov karakter, način komuniciranja s javnosti iziritirao je i najdobronamjernije. Onda ga je branio Milanović na takav način na koji nije trebao, pa se to pretvorilo i u suđenje njegovoj vladi. Čačiću tu moramo dati olakotne okolnosti – on govori sve ono što bi trebao govoriti Milanović, o stvarnosti Hrvatske i tu pobire negativne bodove. Drugo, njemu gori pod nogama. Ne samo zbog suđenja u Mađarskoj nego i zato što su njegove tvrtke u problemima. On je, jednostavno, sagorio i time onemogućio samog sebe da provede reforme. Milanović, od svega toga ima samo obvezu da se pojavi na Twiteru i Facebooku.
:: Koji je problem Milanovića?
On bi bio izvanredan ministar vanjskih poslova. Za to je educiran, to je njegov milje. A on o gospodarstvu, razvoju, investicijama – ne zna ništa. I zato se on tako drži Čačića, svjestan da bez njega ne može riješiti taj problem. A neće ga niti moći riješiti zbog gubitka kredibiliteta Čačića. Milanovićev je problema što ne zna vladati bez Čačića. Pitajte premijera da vam pročita jednu bilancu, završni račun tvrtke, pa će vam biti jasno zašto se ne bavi gospodarstvom. Počeo je gubiti ljudski, stručni i profesionalni autoritet da upravlja svojim ljudima u Vladi. I zato je Čačić njegova slamka spasa.
:: Je li ovo kriza Vlade ili vlasti?
Kriza vlasti, prije svega, koja će se onda pretvoriti i u krizu Vlade. Problem je ove zemlje što se cijela vlada bavi gašenjem požara. Nadalje, Vlada sve više postaje talac situacije s HNS-om, i to sve više nalikuje na problem koji je Račan imao s Budišom i HSLS-om. Ovo je, vjerojatno, početak raskola unutar Vlade. Jer i mnogi esdepeovci rogobore, potiho, i protive se takvom odnosu.
:: Spomenuli ste da nas trebaju spasiti eksperti. No, vidjeli smo na primjeru Italije da oni ne dolaze s izborima?
Milanović će biti prisiljen pozvati eksperte, a ozbiljno se govori da će u rujnu ili početkom listopada pasti kreditni rejting Hrvatske. Onda on više s ovakvom vladom neće moći provoditi reforme. Dobit će MMF i sugestiju o angažiranju profesionalaca, stručnjaka koji će morati posložiti stvari.
:: Ima li u nas takvih stručnjaka?
‘Ajmo statistički. Izlistajmo grupu od 100 najboljih tvrtki pa ćemo naći 100 gospodarstvenika po pojedinim segmentima.
:: Konkretnije?
Direktori velikih poduzeća. I gospodarstvenici i bankari. A možemo raspisati i natječaj pa za konzultante angažirati nekog izvana. Poduzetnik sam i imam desetak prijatelja koji su uspješniji, kompetentniji od bilo kojeg ministra ove vlade. Stručnjaci sigurno neće doći ako ne budu imali ovlasti da donose odluke, a to je prva stvar koju će oni uvjetovati. Trebat će brzo donositi odluke, makar tri bile loše, sedam neka bude dobrih. Demokracija je, u ovom primjeru kako je sastavljena Vlada RH, sasvim neučinkovit okvir. Eksperti će tražiti da ih se šest mjeseci pusti na miru, a onda neka stranke glasaju je li im rad učinkovit ili nije. Zato ja zagovaram ovdje elemente prosvijećenog apsolutizma. Pri čemu apsolutizam nije tiranija. U svoj sam posao investirao sedam milijuna eura i, vjerujte, jako sam odgovoran i ne spavam ako mi negdje fali i 50 tisuća kuna.
:: Kad bi stručnjaci preuzeli Vladu RH, bi li Milanović ostao premijer?
U tom modelu može ostati premijer, pri čemu bi ga eksperti savjetovali u donošenju odluka. Ako ne bi provodio te odluke, vjerojatno bi bio zamijenjen. Hrvatsku bi u tom slučaju EU politički pritisnuo, kao što se to dogodilo u Italiji i Grčkoj. Ili bismo završili u novim izborima, politika bi završila u Saboru, a eksperti vodili vladu. I spasili zemlju. A ta bi situacija ujedno bila i smrt za SDP i HDZ.
:: I koliko bi ekspertnoj vladi trebalo vremena za spas države?
Hrvatska nema projekata. Jedan je od projekata i dovođenje stranaca sa sjevera Europe u RH. To je politička odluka, da kažemo da ćemo napraviti 10 resorta sa Šveđanima, Norvežanima, Britancima, Nijemcima, Amerikancima i da ti ljudi žive u Hrvatskoj. Kao što je Ante Marković donio odluku s Barbierijem i napravio odjednom 16 ACI marina u 16 mjeseci! Dakle, mi moramo povećati broj stanovnika za nekoliko stotina tisuća a koji troše u Hrvatskoj. Razgovarao sam s turskim partnerima, oni se čude kako mi to još nismo iskoristili, kod njih su stotine tisuća sjevernjaka kupile kuće, stanove, liječe se i žive pola godine kod njih. No, pitanje je jesmo li mi spremni dati nešto naše u koncesiju da bismo preživjeli. A umrijet ćemo od gladi. Ali ne, kada raspravljamo o projektu Ombla, skupe se tri ridikula i pričaju o šišmišima, mjesečini i zelenima i više se o ničemu drugome ne može raspravljati, a kamoli da s Dubaijem razmijenimo rječnu vodu za njihovu naftu. Lokalnoj zajednici treba oduzeti pravo da odlučuje o projektima koji su od strateškog značenja za ovu zemlju. Kažemo, dovest ćemo strane radnike i strance da rade i žive u RH. A kako kada po zakonu ne mogu boraviti ovdje dulje od 90 dana. Ni jedna vlada nije promijenila taj zakon. A pametan je koliko je bio pametan i onaj koji je branio dolazak stranaca na Vis i Lastovo.
:: Kako će ove vaše ideje dočekati u SDP-u i HDZ-u?
Baš me briga. Ne živim od politike nego od rada na slobodnom tržištu. Potpisao sam ugovor s Libijcima da dolaze na operacije u moju kliniku i još dvije druge. Eto, postajem izvoznik.
:: Gdje sve imate svoje klinike?
U Zagrebu, Banjoj Luci, Sarajevu, od 1. rujna u Splitu, a radim još u Subotici, Zemunu, Prištini i Herceg Novom. Ljudi su spremni platiti za svoje zdravlje budu li dobili vrijednost za svoj novac. Nije da se ne može, a stalno se u nas kuka i govori da se ne može.
:: Kad će se situacija promijeniti, a odgovornost preuzeti eksperti?
Na žalost, trebamo leći na dno prije toga. Tek kada nam ekonomija “legne”, to će se dogoditi ili kada ljudi izađu na ulice. Kod nas to gotovo nitko ne razumije – promjene, prave reforme ne mogu se dogoditi iznutra, nego izvana.
:: Bi li se tada mogla osnovati i vlada nacionalnog jedinstva?
Bi, pet pametnih koji su pošteni i kompetentni moglo bi sve preokrenuti i napraviti čudo. Nitko se ne brine o općem, hrvatskom interesu. Sad zvučim kao desničar, a ljevičar sam i kažem da više ne postoji zajednički interes u Hrvatskoj. U stanju smo sužene svijesti i koncentrirani samo na sebe. I ne razumijemo da uspjeh ovisi o međuovisnosti s drugim ljudima oko nas. Ja sam odlučio Hrvatskoj pomoći kroz svoj posao i zapošljavanje novih ljudi. Ne moram biti političar. Evo ja bih danas pristao uzeti sve klinike i odjele za oftalmologiju u Hrvatskoj u koncesiju jer država ima problem s njihovim poslovanjem. I sve bi poslovale pozitivno!
...ja ču uvijek glasati za stranku koja je 1990 željela slobodnu Hrvatsku....