Nakon desetljeća zanemarivanja, otkad je buknula pandemija mentalno je zdravlje ušlo u fokus javnosti. Otkrilo se da su anksioznost, depresija i neki drugi mentalni poremećaji u naglom porastu, a poseban razlog za brigu su tegobe djece i mladih. O tome što je Grad Zagreb učinio kad je riječ o zaštiti mentalnog zdravlja otkad je Možemo na vlasti i što se planira napraviti do kraja mandata razgovarali smo sa zastupnicom ove stranke Ivanom Kekin, ujedno članicom Odbora za socijalnu skrb i zdravstvo u Gradskoj skupštini te specijalisticom psihijatrijske medicine.
– Novoj gradskoj vlasti je mentalno zdravlje, a osobito mentalno zdravlje djece i mladih, u fokusu od početka mandata. Od niza nadstandarda koje Grad osigurava u području mentalnog zdravlja izdvojila bih uvođenje novih i dodatnih aktivnosti u sklopu Centra za zdravlje mladih Grada Zagreba. Centar za zdravlje mladih jedinstveni je projekt holističkog multidisciplinarnog pristupa zdravlju djece i mladih u sklopu kojeg smo otvorili pet savjetovališta. Savjetovalište za mentalno zdravlje uveli smo u siječnju 2022., s četiri psihologa i medicinskom sestrom, a u listopadu 2023. kao primjer dobre prakse prepoznali su ga Ministarstvo zdravstva i HZZO te je u okviru Posebnog programa osnaživanja mentalnog zdravlja ugovoreno da ondje radi šestero psihologa i dvije medicinske sestre.
Ponosni smo na to da naši primjeri dobre prakse postaju standard u Hrvatskoj, ali Grad Zagreb na tome ne staje. Nastavljamo osiguravati sredstva za rad mobilnih psihologa u školama, u tijeku je natječaj za dva psihologa. Ukupno uložena i planirana sredstva Grada Zagreba u mandatu ove gradske uprave 2022. – 2024. za ove aktivnosti iznose oko milijun eura (929.627,25 eura). Pokrenuli smo i preventivni program "Za sigurno i poticajno okruženje u školama" koji će Grad Zagreb, zajedno s UNICEF-om i uz podršku Centra za pružanje usluga u zajednici "Savjetovalište Luka Ritz" provoditi kao pilot-projekt u 27 osnovnih škola, a tiče se prevencije međuvršnjačkog nasilja. Tu su i infrastrukturno ulaganje u ustanove, osiguravanje dodatnih specijalizacija, pokretanje novih programa liječenja u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama itd.
VEZANI ČLANCI:
Kakva je mentalna slika Zagrepčana? Što biste izdvojili kao najveći problem zaštite mentalnog zdravlja u Zagrebu?
Mentalna slika Zagrepčana ne razlikuje se znatno od globalne slike. Primijećen je porast mentalnih poremećaja deset godina prije korone, a oni su se intenzivirali tijekom pandemije. U deset godina osjećaji stalne tuge, beznađa kao i suicidalne misli i ponašanja porasli su za oko 40 posto među mladima dok su se tijekom tri godine pandemije anksioznost, depresivni simptomi i psihosomatske tegobe udvostručili. U sljedećim godinama za Hrvatsku se predviđa porast psihičkih tegoba do 25 posto. Gotovo 50.000 djece pati od neke mentalne teškoće, a ne uspijevaju dobiti potrebnu podršku. Liječe se djeca s težim kliničkim slikama, ali ne i većina djece s poremećajima mentalnog zdravlja, a ta odgoda između vremena prvog javljanja poteškoća i traženja pomoći je najveći problem.
Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u Kukuljevićevoj jedina je takva bolnica u Hrvatskoj i njezini su kapaciteti odavno premaleni, sa samo 37 ležajeva. Što Grad poduzima da se povećaju ti kapaciteti? Što bi Ministarstvo zdravstva trebalo poduzeti, a ne čini?
Bolnica je sada u cjelovitoj obnovi zbog potresa i vrijednost radova iznosi 6,199.247,76 eura. Zgrada u Kukuljevićevoj je stara secesijska zgrada, a od projektanta njezine obnove traženo je da se predvide najviši standardi potrebni za liječenje djece, u skladu s propisima za objekte koji su zaštićeno kulturno dobro, te je planirano povećanje posteljnih kapaciteta s 37 na 39. U suradnji s Klinikom "Sveti Ivan" osigurali smo da stacionarni dio Kukuljevićeve od 11. ožujka 2024. preselimo u potpuno obnovljeni izdvojeni objekt, poštujući najviše standarde liječenja i sigurnost djece. Bolnica i u ovom zamjenskom prostoru ima veće kapacitete (40 postelja). Ipak, imajući u vidu porast mentalnih poremećaja kod djece i mladih kao i porast broja hospitalizacija u Kukuljevićevoj, a znajući da se ondje liječi oko šezdeset posto djece iz drugih dijelova Hrvatske, veći broj postelja kojim će bolnica raspolagati sa završetkom obnove neće biti dovoljan. Osobito iz perspektive da se jedino u gradskoj bolnici liječe djeca s najtežim poremećajima iz čitave zemlje. Apeliramo na Ministarstvo zdravstva, i ne samo mi nego i struka, da osigura uvjete za najteže bolesnike u svim dijelovima zemlje, barem u KBC-ovima, a ne da se djeca usred noći moraju voziti iz Dubrovnika u gradsku bolnicu u Zagreb, jer nigdje drugdje nema uvjeta. Nažalost, svi naši apeli ostali su bez odgovora.
Trenutačno nedostaje više od 50 dječjih i adolescentnih psihijatara, a školovanje za tu specijalizaciju traje pet godina. Zašto bolnice ne raspisuju natječaje za tu specijalizaciju? Ima li Grad Zagreb plan kako nadomjestiti manjak dječjih psihijatara?
Trenutačno imamo 55 školovanih psihijatara na razini cijele države i u javnom i u privatnom zdravstvu. Istodobno je samo 18 mladih liječnika na specijalizaciji, što je nedovoljno. Za usporedbu, imamo 69 specijalizanata iz dermatologije, a ne postoje ni približno takav porast poremećaja ni potrebe. Unatoč tome što je za raspisivanje i financiranje specijalizacija odgovorno ministarstvo, Grad Zagreb je odlučio sam financirati dodatne specijalizacije iz dječje i adolescentne psihijatrije. Trenutačno se školuju tri mlada liječnika, a s tom praksom planiramo nastaviti kako bismo barem djelomice nadoknadili taj izraziti manjak.
Najavili ste otvaranje centra za autizam. Kako će točno on izgledati i koliko se daleko odmaklo s ovim projektom?
Od dolaska na vlast novelirali smo projektni zadatak za Centar za autizam u Oporovcu tako da se zadovolje svi suvremeni standardi i povećaju kapaciteti. Riječ je o projektu o kojem se govori u prazno već dvadeset godina, a da nisu bili osigurani ni temeljni preduvjeti, kao što su vlasništvo zemljišta i dozvole za pristupnu prometnicu. Ubrzano radimo da osiguramo sve preduvjete, kao i sredstva u proračunu za tu investiciju i nadamo se da će sljedeće godine početi gradnja novog Centra za autizam. No naglasila bih da je gradski proračun u ovoj godini povećao sredstva za osobe s invaliditetom za čak 80%. Posebno velike iskorake radimo za djecu s teškoćama u razvoju: gradska ustanova SUVAG dobiva novu ambulantu, gradska ustanova Mali dom dvije nove lokacije, Zagrebački centar za neovisno življenje (ZAC) dvije nove lokacije, razvijamo i programe za centar za rehabilitaciju Silver. Dakle, širimo socijalne usluge za djecu s teškoćama u razvoju jer je i to temeljni element skrbi.
Sveti Ivan na Jankomiru, također zagrebačka bolnica, bavi se između ostaloga liječenjem raznih ovisnosti, poremećaja prehrane, pretilosti… i zatrpana je pacijentima. Planira li Grad ondje nova ulaganja i zapošljavanja kako bi se smanjile liste čekanja?
U gradsku bolnici Sveti Ivan ulaže se sustavno, i infrastrukturno – poput postavljanja solarnih panela, njih čak 716, na krov bolnice čime je bolnica postala solarna elektrana ili obnove sportskih terena za pacijente, ali i programski, razvojem novih programa u skladu s potrebama pacijenata. Istaknula bih ulaganja u dnevnu bolnicu za poremećaje prehrane, potom dnevnu bolnicu za ovisnost o kockanju, zatim pokretanje inicijative za podršku LGBTIQ osobama koje se nose s manjinskim stresom kroz program BOJE itd. Liste čekanja i manjak stručnjaka boljka su cijelog zdravstvenog sustava i rezultat lošeg centralnog upravljanja Ministarstva zdravstva koje je odgovorno za financiranje bolnica preko sustava limita i gdje treba napraviti veliku reformu.
Psihijatrijsko liječenje uglavnom se svodi na medikamentozno. U bolnicama je psihoterapija, pogotovo individualna, gotovo nedostupna?
Nedostaje izvanbolničke skrbi za mentalno zdravlje. Skrb za mentalno zdravlje mora biti dostupna u zajednici i na primarnoj razini zdravstvene zaštite te u svim dijelovima zemlje, a psihoterapijska podrška u nizu je teškoća mentalnog zdravlja sasvim dovoljna mjera za postizanje olakšanja i bolje kvalitete života. Nažalost, mnogi se psihijatri u užurbanom bolničkom setingu i ne stignu posvetiti strpljivom i temeljitom poslu psihoterapije, pa su oni kojima je ona potrebna primorani tu vrstu skrbi tražiti izvan zdravstvenog sektora, što je za početak skupo i samim time mnogima nedostupno. Nedostaje nam deinstitucionalizacija skrbi za mentalno zdravlje, kao i široko dostupna skrb koju ne trebaju obavljati samo i isključivo liječnici psihijatri nego i druge struke, od psihološke nadalje. No do toga će doći kada zdravstvenim sustavom budu upravljali oni koji razumiju važnost mentalnog zdravlja u cjelokupnoj dobrobiti i kvaliteti života. Dakle, tek nakon izbora.
GALERIJA Iz nje je pokradeno sve što je imalo vrijednost: Od ponosa Đakova ostali su samo zidovi i šuma na krovu
Na dotičnoj se vidi da sustav zaštite mentalnog zdravlja djece već desetljećima ne funkcionira.