Crna banda, kako odmilja zovu studentsku grupu G, odmarala se u dubokom hladu Centra za rehabilitaciju Silver. Prevruće im je da išta rade, učit će malo kasnije. Za to vrijeme grupa A bavila se štenećim poslom. Samo su im tri mjeseca, treba sve istražiti, obilježiti, uhvatiti svaku lopticu, popeti se na tobogan, ohladiti u bazenu, što prije upoznati svijet. I dok sunce grije poligon u kojem male labradore čekaju klackalice, penjalice, zvukovi grmljavine i prometa, različite podloge za hodanje, brojni životni izazovi na koje se moraju naučiti, na igralištu u hladu mogu se bezbrižno zabavljati.
Vesela štenad posjetitelje dočekuje na vratima, koordinatori socijalizacije Sandra i Tomislav upozoravaju nas da će svoje oduševljenje iskazati na njima svojstven način, njuškajući, grickajući i skačući da što prije dođu na red za maženje. I odmah nam pokazuju da su već naučili kako pristojno sjesti čekajući hoće li se u ruci pojaviti nešto njima primamljivo. Ayco, Ari, Arwen, Azza, Anni, Arka, Ayla i Duksa, štene koje je stiglo iz inozemstva, vrlo brzo vraćaju se svojoj igri. S obzirom na to da već standardno najviše problema imaju pri pronalasku socijalizatora, posebice ljeti, ovi štenci i dalje su u Silveru. Iako i za njih već postoji lista korisnika, još čekaju obitelji u kojima će naučiti sve što trebaju prije nego što krenu na fakultet, školovanje za psa pomagača ili terapeutskog psa.
– Nakon onog osnovnog, poput hodanja na lajni, sjedi, lezi, idemo u grad, pratimo hoće li pas pokazati kakvu reakciju na golubove, odlazimo u trgovačke centre, učimo ih na promet – kažu nam koordinatori. Za socijalizaciju Silver uvijek traži različite obitelji, od onih u kojima ima i starijih članova, djece, obitelji s više ili manje članova. I njihovi korisnici su različiti, a za svakog treba pronaći odgovarajućeg psa. Iako već imaju stalne socijalizatore, neki od njih istovremeno imaju i dva psa, cilj im je da imaju što više dugoročnih socijalizatora. Jer biti socijalizator ne znači samo prihvatiti psa, brinuti se o njemu dok odrasta, dolaziti s njim u Silver, u malu školicu, provoditi savjete instruktora, biti socijalizator stil je života, ističu. Posljednjih sedam godina Centar ima svoj uzgoj pasa, trenutno je u uzgojnoj grupi 18 pasa, 14 ženki i četiri mužjaka. Kako su član međunarodnih organizacija, imaju mogućnost i razmjene pasa s europskim i internacionalnim školama. Alexandra Purkolt, voditeljica odjela za skrb o psima i pomoć tehničkom osoblju, ističe važnost takvih mogućnosti s obzirom na to da se kod labradora pojavljuju i neka genska oboljenja, kao što je gubitak vida u odrasloj dobi, što je nespojivo s ulogom psa pomagača.
– U 12 škola diljem svijeta otišlo je sjeme našeg psa koji nema taj gen. U razmjeni smo dali i šest pasa, a k nama ih je došlo devet – ističe A. Purkolt. U prvih šest mjeseci kroz Silver je prošlo 108 štenadi razne dobi. Svake godine u Centru uzgoje 60-ak štenadi, a 20 do 25 pasa odlazi korisnicima. Naravno, psi odlaze i u zasluženu mirovinu, a najbolje je, kažu, ako mogu ostati kod nekog tko je blizak korisniku. I njima samima lakše je kad znaju da je pas koji im je godinama pomagao, koji je živio s njima i disao uz njih, dobro zbrinut.
– Centar Silver u radu mora poštivati više zakona i propisa, a izuzetno nam je važna dobrobit pasa. I zato nakon socijalizacije i školovanja s posebnom pažnjom dodjeljujemo pse korisnicima. Tu važnu ulogu imaju instruktori koji sve provjeravaju u obitelji, rade s korisnicima, odnosno članom obitelji koji će biti zadužen za psa. Naravno, na raspolaganju smo im zauvijek – ističe Alexandra Purkolt. Kako izgleda edukacija korisnika objašnjava nam i gospođa Mihaela, ona je s Hvara stigla na obuku s kujicom Deom koja je pas pomagač njezinu sinu Mihaelu.
– Preporučili su nam da bi bilo dobro da Mihael ima psa. Dobro nam ide, iako smo nas dvije ovdje tek drugi dan – rekla nam je. Ona će se brinuti o psu, voditi ga u šetnje, a to vrijeme i njoj će značiti kratak odmak od svakodnevnih životnih briga. Bit će to ujedno odmor i za Deu, koja će se moći opustiti i poigrati s drugim psima.
Istu proceduru prošla je i Petra, studentica prava. Nakon zahtjeva za korištenje psa pomagača, a podnijela ga je Centru za socijalnu skrb zato što ne čuje, te uspješnog polaganja ispita sa psom pomagačem, dodijeljena joj je Usha. I Petra je u Centru prošla procesa prilagodbe i rada s instruktorom te postala prva u Hrvatskoj kojoj je zbog oštećenja sluha dodijeljen pas pomagač.
– Usha je kod mene od prosinca 2023. godine. Naučena je da reagira na moje ime tako da me gurne njuškom kad me netko zove, a reagira i na zvono na vratima i kad zvoni mobitel. Bez problema sam naučila kako komunicirati s njom, i brže nego što sam očekivala. Vjerojatno je za to zaslužna i Usha, njezin karakter, ali i instruktor Zoran. A možda i to što imam iskustva sa psima. Usha ide svagdje sa mnom, osim ako procijenim da je za njezinu dobrobit bolje da ostane kod kuće. Često se šećemo po Splitu, a najviše vremena provodimo po kafićima i nigdje nismo imale probleme zbog njezine prisutnosti. I dekan Pravnog fakulteta podržava korištenje psa pomagača u prostorima fakulteta. Usha mi je uljepšala život, koliko pomaganjem toliko i ljubavlju koju pruža. Uz to, moj stariji pas dobio je prijatelja s kojim se odlično slaže i postali su nerazdvojni – govori nam Petra Jelavić Čičić.
I u samom Centru provode se programi u kojima važnu ulogu imaju psi. Tako je Poludnevni boravak prilagođen osobama s teškoćama u razvoju koje su starije od 21 godine, a za koje nema adekvatnog mjesta u sustavu. U Silveru oni nastavljaju razvijati vještine koje su svladali u školovanju po programu prilagođenom osobama s teškoćama u razvoju. Počeli su još davne 2010., govori nam Tatjana Ličina, voditeljica Odjela za psihosocijalnu rehabilitaciju i ranu intervenciju.
– Svi oni zaista vole dolaziti u Silver, roditelji su neke morali dovesti i kad su praznici jer nisu vjerovali da ne radimo. Vole i posjetitelje, a često prepričavamo kako je jedan od korisnika na pitanje što oni tu rade odgovorio: "Krademo Bogu dane" – priča nam uz smijeh.
U sobi nas dočekuju Tihana, Tomo, Ivan, Fran i Roman, a uz njih voditeljica programa Ivana Stojak i njegovateljica Anita Host. Pokazuju nam što sve rade, gdje su sve bili, koga su ugostili. Posebno ističu da su slavili rođendan i da ih je Fran počastio kulenom, sirom i tortom. Pokazuje nam Tihana i ljuljačku koju im je poklonila švedska kraljica, crteže koje su sami radili, fotografije s izleta na kojima su bili, kako su okitili bor, što sve raste u njihovu vrtu. Ali tek na poticaj voditeljica otkriva nam da je bila u Meksiku i osvojila zlatnu medalju na parataekwondo Svjetskom prvenstvu.
U kabinetu za senzornu integraciju Tomislav Keresman, terapeut senzorne integracije, i njegova Candy provode terapiju s dva dječaka.
– Uvijek prvo za svako dijete procjenjujemo može li pas terapijski djelovati. On je djeci motivator, djeca se povežu sa psom i uz njega će neke stvari prije napraviti. Ovdje radimo na socijalnoj i emocionalnoj integraciji, dolaze nam djeca koja su preosjetljiva na dodire, a psa spontano dodiruju, što smanjuje tu njihovu odbojnost. Pas utječe i na neverbalnu komunikaciju, memoriju, a njegova prisutnost djeci često umanjuje nelagodu u nekim za njih neugodnim situacijama – ističe T. Keresman i dodaje da uvijek posebno paze na sigurnost psa.
U Centar je na obuku korištenja bijelog štapa stigao i 21-godišnji Erik Vrbanac. Učio je kako se orijentirati na putu od Cvjetnog naselja do Muzičke akademije. U Silver je stigao s ciljem da mu pomognu smanji stres od kretanja i svladavanja tisuću sitnica.
Uza sve programe koje imaju u Silveru se nadaju da će konačno ostvariti i dugogodišnji plan o proširenju, da će socijalizatori moći biti i ljudi koji ne stanuju u blizini Zagreba, jer to donosi brojne organizacijske promjene. A najavljuju i početak ostvarivanja još jednog plana i dugogodišnje želje – ulazak terapijskih pasa na onkološki odjel na kojem se liječe djeca.
