Zašto je Carla del Ponte odabrala baš ovaj trenutak da pošalje novu optužnicu u Hrvatsku? Zašto je na njoj upisano baš ime generala Bobetka? I kakvu je sliku o međunarodnom pravosuđu i međunarodnoj pravdi poslala na optužnici koju je potpisala?
Prije svega, pokazala je još jednom da je pravda koju provodi njezino tužiteljstvo isključivo politički motivirana, da se tužitelj ponaša kao lovac na najviše činove. Optužen je tadašnji glavni zapovjednik Hrvatske vojske, za zločine počinjene u operaciji Medački džep, po opsegu minornoj i vojno legitimnoj. To je, čak i za Haaški sud, neuobičajeno široko tumačenje zapovjedne odgovornosti. Uz takve pravne standarde moglo bi se tužiti, primjerice, Donalda Rumsfelda za svaku "kolateralnu" žrtvu u svakom selu u Afganistanu. No da apsurd bude veći, zločini su u Medačkom džepu počinjeni nakon što se, pod međunarodnim pritiskom, Hrvatska vojska morala povući. Time ih je još teže izravno povezati s glavnim zapovjednikom vojske. Bilo bi to eventualno moguće tek kroz suđenje nižem zapovjedniku Rahimu Ademiju, koje još nije počelo. I to samo u slučaju da Ademi nedvosmisleno ukaže kako je glavni zapovjednik vojske general Bobetko naredio da se u povlačenju pobiju civili. Ili možda hodao od kuće do kuće sa specijalcima pokazujući koga treba ubiti. A suđenje Ademiju još nije niti počelo. Pa čak i da su bivši suradnici optuživali Bobetka, bilo bi logično da je tužiteljica udovoljila zahtjevima hrvatske Vlade s kojom i prema vlastitim ocjenama dobro surađuje. I, zatražila razgovor s generalom Bobetkom prije potvrđivanja optužnice. Ako već ne zbog suradnje s Vladom, onda barem zbog provjere navoda vlastite optužnice. Zašto to nije učinila, ostaje misterij.
Politički tajming
Koga bi Carla del Ponte dovela na optuženičku klupu s tako konstruiranom zapovjednom odgovornošću? Bolesnog starog čovjeka, istaknutog antifašističkog borca iz Drugoga svjetskog rata, koji možda ne bi preživio ni put do Haaga i prvo pojavljivanje pred sudom. Ili bi se, sukladno vlastitim najavama, ubio prije puta. Zapravo, dogodilo bi se baš ono što SAD iznosi kao argumente protiv Stalnog kaznenog suda: proces na temelju politički motiviranih optužnica i pravno nakaznog tumačenja zapovjedne odgovornosti. Optužnica protiv generala Bobetka govori u prilog tome da su američke sumnje u međunarodnu pravdu vrlo utemeljene.
A što takva optužnica proizvodi u Hrvatskoj, državi koja ima krhku i prilično nesposobnu, ali ipak demokratsku vlast, koja je, barem prema onome što javno iskazuju, sasvim po ukusu i EU-a i SAD-a? Optužnica stiže upravo u trenutku kad se u Hrvatskoj pojavljuju naznake novog populističkog pokreta na nacionalnoj i patriotskoj ideologiji koja prigovara aktualnoj vlasti upravo zanemarivanje tih vrijednosti. Stiže uoči datuma kad bi se Sabor trebao izjasniti o povjerenju Račanu. Od generala Bobetka, koji je dosad bio, najblaže govoreći, kontroverzni i vojnik i političar, čini tragični lik i simbol na kojem će se mjeriti patriotizam. Potiče sukobe i podjele u Hrvatskoj vojsci, odnosno pitanja jesu li general Ademi, a prije toga sadašnji glavni zapovjednik general Stipetić kroza svoju suradnju s tužiteljem zapravo namjestili optužnicu Bobetku da bi ekskulpirali sebe? Ili u sirovijem hrvatskom političkom žargonu: šalju li to Mesićevi vojnici u Haag Tuđmanove vojnike da bi spasili sebe?
Hrabrenje desnice
Politički gledano, optužnica je zapravo otvoreni poziv hrvatskoj desnici da izazove prijevremene izbore i krene u preuzimanje vlasti kroz populistički pokret koji će se ujediniti oko zaštite generala Bobetka. I po načinu na koji je predstava s optužnicom izvedena i po njezinu tajmingu, sve je to mnogo sličnije scenariju za destabilizaciju zemlje nego pravosudnoj akciji. Carla del Ponte nije dovoljno politički obaviještena niti zainteresirana za takve igre. Tim lakše proguta udicu koju joj podmetnu "obavješteniji" dijelovi njezina tužiteljstva.
Bobetkova je optužnica trenutačno ispit zrelosti aktualne hrvatske političke elite. Dosadašnje ponašanje ulijeva nadu da ga mogu položiti: i Račanovo reagiranje na optužnicu uz posjet Bobetku te vraćanje optužnice u Haag, i razumno reagiranje desnih stranaka koje se nisu požurile ubrati na optužnici najjeftinije političke bodove. Sljedeći je korak na Račanu - koji bi podršku za svoje buduće poteze prema Haaškom sudu trebao zatražiti i od Sanadera i od Pašalića, a ne samo od svojih sadašnjih koalicijskih partnera. Ovaj put ne zbog zaštite kojeg mjeseca vlasti, već zbog zaštite jednog od temeljnih nacionalnih interesa: da o terminu i rezultatima izbora odlučuju domaće političke stranke, a ne strane "inteligentne agencije" preko mehanizama haaškog tužiteljstva. Da zbog obećanja komadića vlasti ne otvaraju ovdje prostor za stvaranje "talibana", protiv čije će se isključivosti poslije boriti upravo oni koji su ih stvorili. Kao što će nam u rješavanju spora s Haaškim sudom vjerojatno najviše pomoći upravo oni koji su pomogli i Carli del Ponte da potpiše i pošalje optužnicu.
Višnja Starešina
