Najneugodnija pozicija u Vladi trenutno je ona Jadranke Kosor.
Stravična snimka mjesta na kojem se polio benzinom i spalio branitelj
Frane Smolić vjerojatno je vrhunac indirektnih optužbi na račun
ministrice i resora kojeg se smatra odgovornim za sve što se događa
braniteljskoj populaciji. Sudbina njezinog prethodnika Pančića, kojem
je pred kamerama teatralno uručena proteza branitelja bez noge,
aktualnu je ministricu sustigla u još koncentriranijoj dozi. Dok je
prvi prizor bio snažna simbolična izvedenica, samospaljivanje
branitelja Smolića tragična je stvarnost. Beštekova proteza bila je
unaprijed režirana medijska poruka, Smolić si je doista oduzeo život. I
postao 1370. branitelj koji je nakon završetka rata počinio
samoubojstvo.
Prva medijska pojašnjenja kontradiktorna su oko toga je li branitelj
Smolić bolovao samo od PTSP-a ili od nekog još težeg duševnog
oboljenja. U ostalim detaljima njegova je sudbina većinom unutar jednog
od čestih braniteljskog klišea: život bez stalnog posla, socijalna
pomoć od nekoliko stotina kuna, neintegriran u društvenu zajednicu. Ako
bi se dakle htjelo sistematičnije i efikasnije nego dosad postaviti
mrežu društvene pomoći braniteljskoj populaciji, odgovornost se mora
rasporediti na više resora i društvenih razina, iako to aktualnu
ministricu neće amnestirati od one odgovornosti koju političari
preuzimaju uoči izbora olakim obećanjima i olakim anatemiziranjem
svojih prethodnika iz suparničkih političkih stranaka.
Optužba koja se sad u pojedinim medijima projicira prema jednoj osobi i
jednom resoru, zapravo cilja na puno širi problem. Hrvatsko
društvo prema braniteljima nikad nije zauzelo uranotežen, pravedan i
korisan stav. Prema nekima se išlo s privilegijama koje ostalima nisu
bile razumljive, drugi su ostavljeni sami u borbi s neosjetljivom
državnom administracijom. Povremeno, braniteljske su skupine
instrumentalizirane od političkih stranaka, što ih je iz društva
izdvajalo u negativnom smislu. Preko branitelja su se kupovali glasovi,
što državni proračun u jednom momentu više nije mogao izdržati, a kad
je prijašnja vlast pokušala tretman branitelja ujednačiti i postaviti u
realne financijske okvire, tadašnja opozicija to je nastojanje
prikazala kao potcjenjivanje braniteljske populacije i Domovinskog
rata.
Gdje smo danas? U desetoj godini nakon završetka rata, društvo još
traži zlatnu sredinu i takav odnos prema braniteljima u kojem se neće
događati da netko u ime ratnih zasluga živi iznad zakona, a netko se
mora politi benzinom da bi skrenuo pažnju onih koji mogu pomoći.
Braniteljska populacija danas stradava i zbog nečego što nije izravno
vezano s njima, nego s općom ekonomskom i razvojnom politikom države.
Koncentracija branitelja najveća je, logično, u područjima koja
su najteže stradala u ratu, a to su rubni dijelovi Hrvatske koji su i
prije ekonomski zaostajali. Nakon rata, ta su područja zbog velikih
ratnih šteta još više zaostajala. Ni jedna poslijeratna vlada još nije
uspjela doći do čvršćih rezultata u politici ravnomjernog razvoja.
Stotinjak kilometara istočnije ili južnije od Zagreba, slika Hrvatske
posve je drugačija od one u metropoli, a takve su i perspektive
lokalnog stanovništva. Za Vukovar, koji je u građevinskom smislu
velikim dijelom restauriran, danas kažu da je grad u kojem se uglavnom
živi od penzija. Nema posla, a u manjim mjestima situacija je još teža.
Resor ministrice Kosor na to ne može utjecati.
Još od prošlog tjedna kuloarima kruži politički trač prema kojem
njezino mjesto nakon lokalnih izbora preuzima jedna druga osoba iz
jedne druge stranke. Potpredsjednica HDZ-ove Vlade i ministrica
branitelja, potrošila je, kažu, svoj politički sjaj u predsjedničkim
izborima i neugodnoj kampanji, te sada postaje teret vlastitoj stranci.
Zagovornica odredbe o nula promila, koja je u jednom momentu ipak
presjekla umiranje na cestama zbog konzumiranja alkohola, postala je
metom diskreditiranja.
To što je njezin nedavni apel braniteljima da vrate oružje
naišao na dobar odjek, nije tu činjenicu promijenio. No inteligentniji
političari uviđaju da problem s braniteljima nije tako jednostavan da
bi se mogao eliminirati eliminacijom jedne ministrice. Stranka kojoj je
prema popularnom političkom traču ponuđen Kosoričin resor, odbija ga je
kao oparena. To nezahvalno mjesto u Vladi ni najmanje je ne
zanima.Pomilovanje kao akt milosti kod nas se čita kao akt združenih.
Slatkorječivih. I lopov postaje nevinašce. A tko i koliko u toj raboti
dijeli opljačkani novac, pitajte vođu tehničkog servisa.
[bez krinke]
Jadranka Kosor sa zvijezda u trnje?
