Broj poginulih u katastrofalnom potresu i tsunamiju u Japanu jučer je prešao tisuću, ali mnogi ljudi još se vode kao nestali. I broj ozlijeđenih sada se broji u tisućama.
Japanska je vlada mobilizirala tisuće vojnika i na raspolaganje im dala 300 aviona i 40 brodova kojima tragaju za nestalima.
Potres i tsunami ispisali su mnoge osobne drame i nevjerojatne sudbine. Agencijama su se javljali ljudi iz Japana, a BBC prenosi neke od tih svjedočanstava.
Uplašio sam se Boga
– Imali smo mnogo sreće – kaže Mike Hall, koji živi na jugu najsjevernijega japanskog otoka Hokkaida.
– Moj se stan tresao nekoliko minuta, stvari su padale s polica na sve strane, ali težih posljedica nije bilo. Ipak, u tim te trenucima doista obuzme strah od Boga – svjedoči on.
– Nikada dosad nisam osobito obraćao pozornost na potrese, jer su oni u Japanu "kao dobar dan", ali sada je bilo posve drukčije. Svi smo shvatili da nešto ovako grozno još nismo doživjeli – bio je iskren taj stranac.
Ni Japanka Yukiko iz Tokija nikad nije doživjela jači potres.
– Moj je stan na petom katu. Zgrada se u početku njihala polagano, a onda sve jače. Bilo je zastrašujuće. Sa susjedima koji su iskočili iz zgrade podijelila sam informacije i tješili smo jedni drugi, ali ipak smo drhtali od straha – svjedoči ona i dodaje:
– U većini nebodera stala su dizala, a i poslije su se svaki čas blokirala.
Ryosuke iz Tokija kaže da je prvi udar bio vrlo dug i da su svi u uredu vrištali. Nakon pola sata mira uslijedio je sljedeći udar.
– Papiri su letjeli sa stolova dok smo mi sa zebnjom slušali kako se zidovi njišu i pomiču amo-tamo. Bilo je jezivo. Ipak, čim se stanje smirilo, ljudi su prionuli natrag poslu – piše on.
– Međutim, sav promet u gradu stao je i nastao je neopisiv kolaps. Šefovi su savjetovali da ostanemo na poslu – javio je također.
Robert Koch još je jedan od stranaca koji su se zatekli u Tokiju.
Kao da je bomba pala
– Sve što je inače unutra, sada je vani. Moj dragi audiosustav i svi CD-i zdrobljeni su i rasuti. Stan mi izgleda kao da je bomba pala u njega. Hvala Bogu da se nije dogodilo u ponoć, kad je moj četverogodišnji sin kod kuće – kaže i dodaje:
– Jezivo je biti u stanu na vrhu nebodera dok ovako trese – priča je tog stanovnika višemilijunskog Tokija.
Jeffrey Balanag živi pokraj japanskoga glavnoga grada.
– Nije me uhvatila panika, ali od njihanja zgrade osjećam se kao da imam morsku bolest. Zatočeni smo u uredima jer dizala ne rade. Gledamo televiziju i strašne prizore tsunamija. Vlakovi su stali, a buknuli su požari na sve strane – zabilježio je Balanag.
Možda radi u Hitnoj pomoći.