Nije bilo jednostavno, kako raditi sa psom koji ne čuje, naučili su uglavnom sami. Samo nešto malo informacija pronašli su na internetu, ali sav se trud isplatio, kaže nam Nea D.
– Prošlo je možda mjesec-dva kako sam se morala oprostiti od obiteljskog bordera Ayka, moj dečko Edvin i ja razmišljali smo da udomimo psa. Na Facebooku sam vidjela fotkicu, javila sam se i u skloništu su mi rekli da Jazz ne čuje. Pa dobro, mislili smo, idemo probati, Ayk pred kraj života isto nije čuo. Dok nije došla k nama, učila sam o psima koji ne čuju. Zapravo nam je bilo najvažnije da pas bude dobar s našom macom, koja je vrlo zanimljivog karaktera. Zato je i zovemo Lucifer, a ime joj je Lucy – prisjeća se Nea. Dok su oni razmišljali i učili, Jazz je boravila u Skloništu Veterinarske stanice Poreč.
– Jazz je pronađena u selu Flengi u blizini Poreča, lutala je zajedno sa sestrom Lykke, a prema procjenama, okoćene su negdje sredinom rujna 2021. godine. Obje su sretno udomljene, Lykke nema nikakvih problema sa sluhom, udomljena je nešto ranije i ostala je u Istri, a Jazz je otišla u Kostrenu – kaže nam Silva Servatzy iz porečke udruge za zaštitu životinja SOS Šape. Dodaje da nisu uspjeli dokazati tko je kujice ostavio na cesti. Postojale su sumnje čije su jer pronađena je osoba koja ima bordere merle, sve je prijavljeno i inspekciji, no na tome je i ostalo.
Kad je Jazz stigla u svoj novi dom, imala je već sedam-osam mjeseci, a zajednički život nije baš dobro počeo. Jer osim učenja znakovnog jezika, morali su je učiti i svemu što je Ayk znao kad je izgubio sluh.
– Ispočetka je samo gledala u pod, čekala da netko otvori vrata, ako smo joj naglo prišli ili nešto branili, ponašala se kao da će nas gricnuti. Mačka je nikako nije prihvaćala. Onda smo pronašli način kako komunicirati s njom, kombinaciju koja nam je odgovarala. Sadržaja o odgoju gluhog psa ima na kapaljku pa smo kombinirali metode i stvarali svoje pristupe. Pomalo je upornošću, učenjem – a najviše smo mi učili – i strpljivošću počela sve više reagirati na trening. I krenulo je nabolje, počela je doživljavati što joj govorimo. Šalili smo se tada da imamo najsporijeg bordera na svijetu. Sad je to potpuno drukčije, vrlo brzo uči i u pola sata shvati neku novu naredbu. A pokaže nam i nešto što je nikada nismo učili – opisuje nam Nea kako je sve počelo. No, priznaje, da nije bilo prethodnog iskustva s borderom, ne zna kako bi sve završilo. Svjesno i spremno preuzeli su rizik da mjeseci prođu prije nego što vide neke promjene, ali i da sav trud ostane bez vidljivih rezultata.
– Sad je pas koji nas odlično sluša. Znakovni jezik koristimo za komunikaciju, a ne samo naredbe. Putuje s nama, planinarimo zajedno, a karakterno je više plišani medvjedić nego pas. Izrazito je dobroćudna, pitoma i voli sve što postoji. Kućni je pas koji nas prati u svim našim avanturama. Obožava vodu, ali još se nije usudila plivati. Nadamo se da će ovo ljeto. Strastveni je ljubitelj lokvi – govori Nea. Znakovnim jezikom Jazz je naučila sve osnovne naredbe: sjedi, lezi, dođi, ne, čekaj, uz, puzi, dati šape, okrenuti se oko sebe, okrenuti se oko noge.
– Od ostale komunikacije zna što je mačka, auto, kažemo joj kad netko dolazi. Zapravo, gotovo kao komunikacija sa psom koji čuje, samo koristimo znakovni jezik. Najveća i očita razlika je to što komunikacije nema kad nas ne vidi pa smo neke stvari morali trenirati ozbiljnije jer ne čuje. Nemamo opciju viknuti “ne” dok nas ne gleda – objašnjava udomiteljica.
Prvih mjeseci puno vremena posvetili su odgoju pa danas imaju psa koji može s njima baš svagdje. A zatreba li, tu je Dogstel i Eli koja jedva čeka da joj Jazz stigne.
– Jazz je dio našeg života i toliko je dobra da katkada gotovo pa zaboravimo da imamo psa. Uglavnom, bilo je lijepo i zanimljivo iskustvo odgojiti gluhog psa u tipu bordera – ističe Nea.
