Ovogodišnje Stepinčevo ostat će zabilježeno po dvije važne informacije. Jedna je došla s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a druga s Hrvatske televizije, tj. iz intervjua Branimira Bilića s apostolskim nuncijem u Hrvatskoj Giorgiom Lingom.
Naime, neposredno uoči 61. obljetnice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca, HKS je primio dopis od Ministarstva znanosti i obrazovanja da film “Kardinal i njegova savjest”, scenaristice i redateljice Višnje Starešine, a koji je nastao u koprodukciji Interfilma i Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ulazi u kurikulum povijesti. U svom dopisu Ministarstvo znanosti i obrazovanja ističe kako je, shodno proceduri, suglasnost izdalo na temelju stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje te preporučuje srednjim školama u Republici Hrvatskoj uporabu i korištenje dokumentarnog filma “Stepinac – Kardinal i njegova savjest” kao i tematsko planiranje u svrhu izvođenja nastave jer je život i djelo kardinala Alojzija Stepinca svijetao primjer današnjoj mladeži, tražiteljima istine i moralnih uzora, javili su s HKS-a vijest o filmu kojim Stepinac tako ulazi u škole. Film je, doduše, predstavljen još lani, ali ta je vijest još jedan od dokaza njegove kvalitete.
Gostovanje nuncija Giorgia Lingue, s druge strane, osvježilo je javni prostor informacijama o dovršetku Stepinčeve kanonizacije. Nuncij Lingua poslužio se riječima kardinala Pietra Parolina, vatikanskog državnog tajnika, izrečenima kada je bio u Zagrebu da se radi o Božjem vremenu, jer je rekao da za Boga nema zapreka, odnosno da je njemu jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. “On jedini jasno vidi što se nalazi u dubini ljudskog srca i na koji je način ostvaren neki ljudski život i tko je uistinu svet”, kazao je nuncij.
Nuncij je otkrio i da je potvrđeno čudo po zagovoru kardinala Stepinca, što je kako veli “snažna Božja poruka, a to je kao da nam sam Stepinac poručuje: Budite mirni, ja sam svet! Intervenirao sam kao što ste me tražili i vječni me je Otac uslišio”! No objasnio je i to da čuda, zapravo, ne čine sveci, nego sam Bog dok sveci mogu biti prepoznati kao ‘zagovornici’ nekog čuda, nakon vrlo ozbiljnog crkvenog postupka. Po tome je zaključio da “ako je Crkva prepoznala Blaženikov zagovor, to znači da je Bog koji je učinio čudo uslišao njegovu molitvu, potvrđujući, na našu molbu, njegovu svetost”.
No zašto ga onda Crkva još ne proglašava svetim? Nuncij Lingua veli da je to svima bolna točka i poziv na usrdnu molitvu, ali odgovor treba tražiti u ljudskom vremenu.
Što se tiče ljudskog vremena, uključeni su mnogi čimbenici, ne samo ljudi, nego i razne okolnosti i uvjeti. Mješovita komisija stručnjaka Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve nije donijela rezultate kakve je papa Franjo očekivao. Sve je stoga povjereno dubljem proučavanju, ne kako bi se preispitala svetost blaženog Alojzija, nego da bi se utvrdilo jesu li okolnosti zrele za kanonizaciju unatoč mnogim prijeporima. Uvjeren sam da će na kraju Bog reći svoje i da će se Božje i ljudsko vrijeme uskladiti, a hrvatski će narod doživjeti radost i blagoslov kanonizacije, otvoreno je kazao nuncij, istaknuvši da iz svega treba spoznati to kako blaženi Alojzije svima poručuje da u trenutku progona vjeruju u Evanđelje blagosti, jer znao se nositi s moćnicima, ali ostati na strani slabih, zauzimajući se za njihovu obranu.
I zanimljivo, otkriva što za njega znači kardinal Stepinac pa veli da bi volio ostati, ne toliko kao nuncij koji je promovirao kanonizaciju blaženika, nego kao nuncij koji se trudio biti poput Stepinca u svom odnosu s Bogom, u obrani najmanjih, siromašnih, stajući na stranu žrtava, pružajući ruku i onima koji ne vjeruju, a ne samo onima koji su već čvrsto u vjeri. Sve u svemu, želio bih biti vjeran Bogu i svom poslanju poput Njega, da uvijek s njime mogu reći: Moja je savjest čista.
Novi9nar vjerovatno misli na Božje ( Papino mišljenje ) i ljudsko ( mišljenje SPC-a ) sa druge strane. Znači dok je ovog pape nikad.