Jedna od šest osoba u dobi od 15 do 60 godina u Hrvatskoj doživjet će moždani udar, a prema nekim projekcijama u iduća dva desetljeća broj osoba koje dožive moždani udar porast će čak 34 posto. Među bolesnicima koji prežive moždani udar, trećina ima afaziju, odnosno teškoće jezičnog razumijevanja i izražavanja te teškoće u čitanju i pisanju.
Simptomi afazije često su prvi i najuočljiviji simptom moždanog udara – osoba otežano izgovara riječi, teško se dosjeća željene riječi ili su riječi koje izgovara iskrivljene. Afazija je poremećaj koji snažno utječe i na obitelj i na okolinu oboljelog jer narušava primarnu čovjekovu potrebu – komunikaciju. Rehabilitaciju osobe s afazijom provode logopedi zaposleni u bolnicama, poliklinikama, specijalnim bolnicama za rehabilitaciju (toplicama), domovima zdravlja te privatnim logopedskim kabinetima. Barem u teoriji! U praksi, uopće ih nema u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, primjerice cijela Kaštela, Solin i Trogir nemaju nijednog logopeda u zdravstvenom sustavu, u OB-u Šibenik radi samo jedan logoped. Odraslim pacijentima u Splitu bavi se samo dvoje logopeda zaposlenih u KBC Split.
Logopedi rade u općim bolnicama Vukovar, Dubrovnik, Zabok, Sisak, Zadar, Požega, Virovitica, zatim u KBC-ima Zagreb, Sestre milosrdnice, Dubrava, Osijek, Rijeka, Split, potom u toplicama Topusko, Krapinske Toplice, Varaždinske Toplice, Stubičke Toplice, Lipik te poliklinikama SUVAG Zagreb i Karlovac. U Zagrebu radi gotovo polovica svih logopeda, Zagreb ima i najveći broj logopeda u predškolskim i školskim ustanovama, ali oni rade s djecom, a ne odraslima.
SUVAG pod pritiskom
– Kada sve uzmemo u obzir, jasno je da logopeda koji rade s odraslim pacijentima nedostaje. To se posebice vidi izvan Zagreba jer su nam pacijenti prisiljeni dolaziti kako bi ostvarili pravo na terapiju. U manjim sredinama logopeda nema ili samo pokrivaju potrebe govorno-jezične patologije dječje dobi – kaže izv. prof. dr. Katarina Pavičić Dokoza, ravnateljica Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG.
Kad je riječ o odraslima, u SUVAG-u se bave i pacijentima s traumatskim ozljedama glave i pacijentima nakon operativnih zahvata na govornim organima (laringektomija) kada je potrebna vrlo kompleksna govorna terapija. Logopedsku terapiju treba i više od 80 posto pacijenata s neurodegenerativnim bolestima. Disfonije, odnosno poremećaji glasa, učestale su bolesti kod učitelja, odgojitelja, zaposlenika u call centrima i slično. Kod pacijenata starije životne dobi vrlo je česta i disfagija.
VEZANI ČLANCI:
– Disfagiju nazivamo i "tihi ubojica" jer pacijenti obolijevaju od aspiracijske upale pluća koja je najčešće posljedica teškoća s gutanjem. Bitno je na vrijeme to prepoznati kako bi logoped pacijenta naučio strategijama koje olakšavaju gutanje i tako spriječio razvoj često životno ugrožavajućih komplikacija – kaže K. Pavičić Dokoza ističući da u domovima za starije u pravilu nema logopeda.
U porastu je i broj pacijenata s neurodegenerativnim bolestima kao što je Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest i drugi oblici demencije. Prema nekim podacima, u Hrvatskoj je oko 15.000 oboljelih od Alzheimerove bolesti, a samo manji dio njih je uključen u terapiju iako je poremećaj govora i gutanja kod njih vrlo učestali simptom.
– Uglavnom nam se pacijenti javljaju tek kad govor postane otežavajući za svakodnevnu komunikaciju – kaže ravnateljica dodajući da u SUVAG-u kombiniraju pristup koji posebnu pozornost posvećuje terapiji temeljenoj na korekciji ritma, tempa i intonacije govora s vježbama pojačanog slušanja te drugim postupcima kao što je LSVT (Lee Silverman Voice Treatment).
Logopedi su do devedesetih radili pri dispanzerima i centrima za mentalno zdravlje. Izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2018. logopedska djelatnost vraćena je na razinu primarne zdravstvene zaštite, ali nisu razrađeni provedbeni akti koji bi omogućili zapošljavanje logopeda. U Zagrebu su svi logopedi po domovima zdravlja zaposlenici Poliklinike SUVAG. Prije su oni bili zaposlenici domova zdravlja, no devedesetih je došlo do promjena na razini primarne zdravstvene zaštite i preuzela ih je Poliklinika SUVAG. Pitanje je kako su zbrinuti logopedi koji su radili u drugim domovima zdravlja po Hrvatskoj.
– Fascinantno je kako mi imamo dobro riješene stvari, onda sve to nekako razgradimo, a onda opet nakon 30 godina shvatimo da je to bilo dobro. No, veseli me ako smo sada u ciklusu koji vraća ono što je bilo dobro i što ministar Beroš naglašava važnost revitalizacije primarne zdravstvene zaštite. To je jako bitno jer su domovi zdravlja nastali da bi se zdravstvene usluge dobivale u blizini mjesta stanovanja. Logopedi u domovima zdravlja mogli bi imati i odličnu koordinaciju s logopedima koji kao stručni suradnici rade u dječjim vrtićima i osnovnim školama – dodaje ravnateljica.
Poliklinika SUVAG Zagreb već šest desetljeća pruža sveobuhvatnu dijagnostiku i logopedsku terapiju. Očekuju da će ove godine proširiti kapacitete za područje rane intervencije za još tri logopeda i psihologa u novim prostorijama u okviru Doma zdravlja Istok, ispostava Žitnjak. Razmatraju se i modaliteti nadogradnje na postojećoj zgradi medicinske dijagnostike i rehabilitacije.
– Pritisak na našu listu za uključivanje u terapiju je jako velik. Često nam se šalju pacijenti iz zdravstvenih ustanova ili ustanova odgoja i obrazovanja kako bi se kod nas realizirala terapija i tu dolazi do "uskog grla" jer su naši kapaciteti definirani brojem stručnjaka koje imamo. Smatramo da je odgovornost svake ustanove da definira broj dijagnostičkih postupaka tako da vodi brigu o tome da ti pacijenti trebaju i terapiju. Nije korektno prema pacijentima raditi dijagnostiku, a onda ih upućivati u druge ustanove na terapiju – naglašava K. Pavičić Dokoza.
Specijalne bolnice (toplice) imaju vrlo educirane logopede za specifičnu patologiju pacijenata koje primaju, ali i toplice trebaju više logopeda jer je intenzivna logopedska terapija jako bitna u ranoj fazi bolesti. Posebno zato što jako puno pacijenata nakon izlaska iz toplice dolazi u svoju matičnu sredinu u kojoj najčešće nema logopeda.
Usluge mimo kontrole
Struka se već godinama zalaže za Zakon o logopedskoj djelatnosti, no on još uvijek nije donesen zbog čega je Hrvatska jedna od dvije države u EU koja nije zakonodavno regulirala logopedsku djelatnost. Svaštari se, nude se različite terapije koje nisu temeljene na znanstvenim dokazima, pacijenti gube dragocjeno vrijeme, a nema pravnih alata kojima bi se moglo kontrolirati tko i kako pruža logopedske usluge. Ravnateljica Pavičić Dokoza otkriva da je Ministarstvo zdravstva prije mjesec dana imenovalo Savjetodavnu radnu skupinu za izradu zakona i da je prijedlog zakona već u visokoj fazi izrade.
– Zakon bi omogućio da logopedi po završetku diplomskog obrazovanja dobiju licencu, Komora bi kontrolirala njihov rad i svakih šest godina bili bi dužni obnoviti licencu. Sad je na redu Ministarstvo zdravstva i Vlada da Sabor usvoji taj zakon i da se priča Zakona o logopedskoj djelatnosti konačno privede kraju. Na zadovoljstvo svih – zaključuje ravnateljica SUVAG-a.
>> VIDEO I mi smo zdravstvo': Stotine medicinskih sestara prosvjeduje na Zrinjevcu, Beroš ih neće primiti
Kriticno nedostaje onkologa! O logopedima ne ovisi zivot!