Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Godina 1977. bila je u znaku senzacionalnog, svjetskog uspjeha jednog hrvatskog liječnika. Rođen u Kraljevici kraj Rijeke, gimnazijalac s Rooseveltovog trga i student zagrebačkog Medicinskog fakulteta, tada 40-godišnji profesor dr. Marko Turina, bio je na čelu liječničkog tima sveučilišne Kirurške klinike u Zürichu, koji je prvi put u povijesti medicine, u pogon stavio umjetno srce, koje je potpuno zamijenilo rad ljudskog srca. U vrijeme kada se o tehnologiji kakvu danas imamo nije moglo niti sanjati i čak pet godina prije službenog rođendana Interneta, bio je to doista epohalan uspjeh.
Na usavršavanju umjetnog srca, koje je osmislio inženjer Roberto Bosio, na toj se klinici radilo još od 1971. godine, a samo šest godina kasnije ono je, po prvi put u povijesti kirurgije, spasilo ljudski život. Bio je to život pacijentice čije je srce poslije teške operacije zatajilo, te joj je upravo umjetno srce bilo posljednja i jedina šansa. I dok se srce pacijentice 'odmaralo' i oporavljalo u svojoj prirodnoj sredini, umjetno je srce, priključeno na grudni koš, punih 48 sati obavljalo njegove funkcije. Nedugo nakon toga pacijentica se oporavila, a tek kada su bili potpuno sigurni da se njihov pothvat može smatrati uspjelim, liječnici su o svom revolucionarnom uspjehu izvijestili znanstvene krugove i svjetsku javnost. Vijest o prvoj primjeni umjetnog srca bila je prava senzacija za novinske agencije širom svijeta, pa tako i vijest za naslovnicu Večernjeg lista.
„Da ne bude zabune, mi nismo razvili i primijenili srce koje se trajno ugrađuje u grudi pacijenta i ima vlastiti izvor energije. Mi se bavimo drugim problemima i idemo drugim putem, vjerujući da daljim usavršavanjem naše metode i umjetnog srca možemo mnogo pridonijeti, naročito u kirurgiji akutnog infarkta“, rekao je tada hrvatski stručnjak, dr. Turina koji je s kolegama odabrao specifičan put u eksperimentalnoj kirurgiji srca, vidjevši upravo u tome veliku perspektivu za daljnji razvoj, jer umjetno je srce tada pokazalo i dokazalo da može spasiti život i u kritičnim situacijama, pa čak i u trenucima na samom rubu smrti.
Dan od 24 sata bio mu je prekratak
O čudesnim putovima medicine koje je tada utirao upravo čovjek s hrvatskom diplomom, pisali smo i četiri godine nakon tog senzacionalnog uspjeha. Te je 1981. dr. Turina bio je voditelj Kardiokirurškog odjela i Odjela za eksperimentalnu kardiokirurgiju sveučilišne kirurške klinike u Zurichu. Njegov je radni dan trajao od 8 sati ujutro do 8 sati navečer. U jednosatnoj pauzi, 'skoknuo' bi kući, no već u 21 sat ponovo se vraćao na Kliniku na kojoj bi ostajao sve do ponoći, a nerijetko i duže. Na dan je obavljao dvije duge i teške operacije na otvorenom srcu te je asistirao mlađim kolegama na još nekoliko operacija transplantacije srca. Jedan dan u tjednu bio je rezerviran za eksperimentalni rad te bi tada, s ekipom od nekoliko mladih inženjera, radio na idućoj generaciji umjetnog srca. Uz sve to, našao je i vremena za razgovor s našom novinarskom ekipom te je stručno pojasnio kako umjetno srce zapravo radi.
„U početku umjetno srce, koje radi po sistemu asistiraju cirkulacije, potpuno preuzima ulogu oboljelog srca, ali nije ugrađeno u grudni koš, nalaze se metar i pol od tijela oboljelog, nema niti vlastiti izvor energije, no za razliku od onog od prije četiri godine, novo umjetno srce djeluje po sistemu autoregulacije. Isključuje se iz rada prirodnoga srca, iz njegove cirkulacije, onoliko koliko je srce koje je pogođeno infarktom u stanju preuzeti svoju funkciju. Prije četiri godine to srce nije imalo autoregulaciju, trenutak njegova isključivanja iz cirkulacije i rad prirodnog srca ovisio je o odluci liječnika o njegovoj procjeni oporavka oštećenoga srca“, rekao je hrvatski stručnjak, dodajući kako sam taj medicinski zahvat nije kompliciran, no iziskuje brzinu i savršeno uigran tim stručnjaka više specijalnosti.
„U toku operativnog zahvata, koji traje najviše 20 minuta, isključi se srce pacijenta, koje ostaje u grudnom košu, a krv se usmjeri iz pretkomore u umjetno srce. To umjetno srce sastoji se od dva cilindra, teška samo 200 grama, veličine šake. Zapravo, to su dva naša srca - lijevo i desno, od kojih se, kao od dvije zasebne pumpe, sastoji naše prirodno srce. Desno umjetno srce uključuje se u desnu pretklijetku oboljelog srca i u plućnu arteriju, a lijevo umjetno srce uključuje se u lijevu pretklijetku i u aortu. Desno srce prima vensku krv i šalje ju na čišćenje, ne u neki umjetni uređaj, nego u pluća pacijenta. Oplemenjena kisikom, ta krv potom odlazi u lijevo umjetno srce te u srčanu aortu i dalje preko srčanih arterija u organizam. Za to vrijeme oboljelo srce lagano, gotovo neprimjetno, radi, odmara se, jača i priprema se, uz odgovarajuće lijekove, postupno preuzeti svoju prirodnu funkciju“, pojasnio je profesor dr. Marko Turina, dodajući kako je ključan dio tog tehničkog sustava elektronski mozak, koji osigurava funkcioniranje umjetnog srca, pri čemu se potpuno imitiraju prirodno pulsiranje i krvni tlak.
„Sa srcem je opasno eksperimentirati!“
Na pitanje naših novinara o umjetnom srcu koje se ugrađuje u grudni koš pacijenta i koje ima vlastiti pogon, profesor Turina je tada odgovorio kako umjetno srce tog tipa mora doživjeti mnoge promjene.
„Da bi se moglo ugraditi u čovječji organizam, treba pronaći materijal, veličinu i pogonsku energiju za takvo srce. Ne mislim da je to nemoguće učiniti, pogotovo ako se novac za svemirska istraživanja usmjeri na ovo područje medicinske tehnike, o čemu se već razmišlja, no zanima me tko će biti u stanju platiti takvo srce? Kome će ono biti dostupno kada prođe eksperimentalnu fazu? Smatram da je neophodno iskoristiti sve mogućnosti da ne dođe do potrebe za ugrađivanjem umjetnoga srca, u čemu medicina i kirurgija srca imaju već danas neslućene mogućnosti. Zar to nije humanije i etičnije i za liječnike i za bolesnike?“, zaključio je ugledni hrvatski liječnik, te poručio – „Sa srcem je opasno eksperimentirati!“
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
