O razlozima zbog kojih je napustio Hrvatsku stranku prava (HSP) dva
mjeseca prije izbora, otvoreno, prvi put, govori Miroslav Rožić.
ROŽIĆ: Nisam mogao pristati na to da me se u stranci, nakon nekoliko
mojih kritičkih opaski, doživljava kao autonomaša i osobu koja ima
zadnje primisili i da me se tretira kao neprijatelja. No nisam mogao
pristati ni na ulogu nekakvog sljedbenika.
VL: Pa zar niste imali ambicije
preuzeti čelno mjesto u HSP-u?
ROŽIĆ: Svatko tko zna kako danas funkcionira HSP zna da takve iluzije
nisam mogao imati. Bilo mi je jasno da ljudi u vrhu stranke
funkcioniraju na apsolutnoj odanosti predsjedniku stranke.
VL: Pa dobro, zašto ste čekali godinu
dana od prvog istupa do odlaska iz stranke?
ROŽIĆ: Ima tu emocionalnih i racionalnih razloga. Mogu reći samo to da
sam očekivao da će moji kolege razmisliti o onome što sam govorio
vezano uz organizacijske nedostatke. Estradizacija i popularnost mogu
biti štetne ako ih ne prati stranački ustroj. To sam pokušao pokazati
na primjeru GO HSP-a u Zagrebu. Bilo je to prvi put u povijesti HSP-a
da se predsjednik neke organizacije ne bira aklamacijom.
No mislio sam da se ne mogu nadati pobjedi u izbornoj utrci u
Zagrebu ako ne mogu dobiti izbore u vlastitoj stranci. Kad sam
unatoč opstrukcijama iz tajništva stranke ipak odnio pobjedu, Đapić mi
je nedvosmisleno kazao da ne želi da postanem njegov Bandić u Zagrebu.
I jasan je strah da gradska organizacija ne postane neovisna o
središnjici. Stranka se ipak mora voditi iz Zagreba, a ne iz Varaždina,
što je s HNS-om pokušao Čačić, ili iz Osijeka, što sad radi Đapić.
VL: Koji su još razlozi?
ROŽIĆ: Teško je snositi odgovornost za rezultate izbora ako niste
nositelj izborne jedinice, ako ne sudjelujete u kreiranju izborne
politike, pa čak ni u kreiranju izborne strategije ili kampanje. Osim
toga, strategija stranke je bila toliko usmjerena na ulazak u koaliciju
na vlasti da se politika stranke mijenjala iz tjedna u tjedan. Tek se
uoči raspisivanja izbora zaoštrio odnos prema HDZ-u, što sam doživio
kao dogovoreni inicident “u Piranskom zaljevu”.
VL: Jeste li vi i Tadić u dogovoru s
HDZ-om povukli potez protiv HSP-a?
ROŽIĆ: Smiješna teorija. Tadić i ja smo i u HSP-ovim i HDZ-ovim
krugovima označavani kao najveći protivnici HDZ-a, i to posebno u
posljednje dvije godine kad je Đapić, iskreno rečeno, održavao na
vlasti jednostranačku HDZ-ovu vladu kao “tihi partner”.
VL: Jeste li bili protiv dolazaka
nekih ljudi u HSP?
ROŽIĆ: Protivio sam se, npr., dolasku Vlade Zeca i Mate Granića.
VL: Zašto?
ROŽIĆ: Zato što sam želio da HSP bude stranka mladih i novih ljudi, a
ne recikliranih političara koji su već učinili puno štete mnogim
strankama u Hrvatskoj, kao npr. braća Granić HSLS-u, HDZ-u i DC-u.
INTERVJU
Miroslav Rožić: Nisam htio Granića
