Na procesu u Münchenu, gdje se zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića sudi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, nedavno se spominjala mogućnost da se u Hrvatskoj – tada u sklopu Jugoslavije – baratalo nuklearnim materijalom.
Prvo je svjedok Milan Damjanović, nekadašnji pukovnik Kontraobavještajne službe JNA (KOS), otkrio da je JNA s Inom krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih radila na nuklearnom programu. Projekt je, navodno, formalno bio povezan sa stvaranjem goriva za nuklearnu elektranu u Krškom. Na pitanje odvjetnika Ante Nobila je li taj program uključivao i pokušaj gradnje atomske bombe, Damjanović je odgovorio da je Ina imala razvijenu tehnologiju, zbog čega je i bila uključena u istraživanja za proizvodnju goriva, ali da joj je nedostajalo novca za proizvodnju atomske bombe.
Drugi svjedok, Petar Fleković, bivši generalni direktor Ine (od 1982. do 1990.), odbacio je tvrdnje da se u Ini radilo na atomskoj bombi. No kazao je da je Ina s Elektroprivredom (današnji HEP) u svojim laboratorijima istraživala je li iz fosfata koji su uvoženi iz Maroka za potrebe Ine Petrokemije u Kutini, a za proizvodnju umjetnoga gnojiva, moguće dobiti uranijev oksid, tzv. žuti kolač. Od tog se materijala, kazao je, trebalo proizvesti gorivo za Krško, no nikakav rezultat nije postignut.
Fleković nije isključio mogućnost da je JNA za ta istraživanja pokazivala zanimanje.
Nobilo je pitanja o nuklearnoj tematici postavio zbog indicija da je Đureković bio detaljno upućen u suradnju Ine i JNA te da je svoje spoznaje o tome javljao njemačkoj obavještajnoj službi BND.
>> Nema razloga panici, no uranij se mora maknuti iz Zagreba
>> Za 400 kg uranija u Zagrebu - nije se znalo
Da je bilo lustracijui ne bi bilo ovih laži i troškova po Njemačkoj. Neka Perković lijepo sada sam svoja gov... jede i plaća Nobilu ovu farsu.