Osječko-baranjska županija strahovito je pogođena u Domovinskom ratu od 1991. do 1995., a njezin velik dio, zapravo cijela Baranja, bila je okupirana sve do mirne reintegracije 1998. godine.
Ratni ožiljci vidljivi su do danas, kako na fasadama, tako i na stanovništvu. Devastirani su veliki industrijski divovi po kojima je Osijek kao grad bio nadaleko prepoznat – bio je središte tekstilne industrije u bivšoj Jugoslaviji, kao i metalske industrije.
Saponija i Kandit opstali
Tvrtke poput Mare, Osječke ljevaonice željeza ili Tvornice žigica Drava, bile su okosnica gospodarstva i industrijskog razvoja, čiji je snažni zamah započeo na prijelazu s 19. u 20. stoljeće. U vrijeme i neposredno nakon završetka Domovinskog rata, deseci su tvrtki i tisuće radnih mjesta, nažalost, otišli u povijest.
Svijetli su primjeri danas tvrtke Saponia i Kandit, koje su opstale i razvijaju se i dalje. Gospodarska situacija, kao i turbulentna politička situacija zbog koje je Osijek godinama punio medijske stupce, obilježili su grad na Dravi. Sve je to doprinijelo iseljavanju njegovih stanovnika, a nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, prizori koji su najčešće završavali u središnjim dnevnicima bili su kadrovi punih autobusa koji odlaze u Njemačku, ili priča ljudi koji su sreću odlučili pronaći u Irskoj.
Ne bez razloga, strahovalo se od novog popisa stanovništva. Inače, po popisu iz 2011. godine, Osječko-baranjska županija brojila je 305.032 stanovnika i treća je najnaseljenija, iza Grada Zagreba i Splitsko-dalmatinske županije.
Grad za studente
No, trendovi koji su se preokrenuli s dolaskom pandemije, kada se to najmanje očekivalo, daju naslutiti da se Osječko-baranjska županija i Slavonija općenito bude.
U posljednjih dvadeset godina snažno se razvilo Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, niknuo je kampus, otvoren je cijeli niz novih studijskih smjerova, sagrađen je moderan studentski dom... Mamac je to za brojne mlade ljude koji više nemaju potrebu, primjerice, odlaziti u Zagreb da bi studirali stomatologiju.
Osječko-baranjska županija prepoznatljiv je poljoprivredni subjekt, žitnica Hrvatske. S druge strane, Osijek je odavno prepoznat i kao hrvatska Silicijska dolina, a IT tvrtke sa sjedištem u gradu uspješno posluju s partnerima iz cijeloga svijeta...
dobro, rata nije bilo u 2/3 ostatka hrvatske, pa su propali svi kombinati, baš kao i u slavoniji. pograbali ih direktori, odveli u stečaj, stečajni upravitelji ih ciljano raskrčmili, rasprodali strojeve, nekretnine. to je slavonija sama sebi napravila, nije zagreb ni split. priča o propasti osječke industrija je slična pričama iz ostalih mjesta. tako paušalno spomenuti propast divova iz metalske, tekstilne industrije, i ostalih, može samo netko tko ne pozna situaciju ili pak namjerno to tako piše. pa nitko nije tvornicu šibica tjerao da odustane od tržišta u europi, a da njoj ostane samo hrvatska, to su njeni direktori napravili u dogovoru sa, mislim poljacima. kako je moguće da je jedan olt propao, u tako poljoprivredno industrijskom okruženju? netko, domaći, ga ciljano rušio. tekstil je propao svudgje, nije to usud samo slavonije. u varaždinu varteks živi na račun rasprodaje zemljišta, nekretnina, ne od proizvodnje, pa oni su ukinuli proizvodnju konca, tkanina, jedino gdje su mogli računati na pomoć države, danas odrađuju lohn poslove, kao i ostali naši tekstilci. otvaranje sveučilišta, raznih smjerova, kampusa, nije baš tako velika stvar, zaposlili se domaći ljudi na tim institucijama (oni koji inače ne bi našli posla kod privatnika, otišli na državne jasle), studenti ne putuju u zagreb više u tolkom broju.. ali, sigurno znate da diploma iz osijeka izaziva podsmjeh u stručnim krugovima... posebno ekonomija. to je dokaz o kvaliteti studija. još će drave puno proteći...