Za svoj sedmi rođendan Noelle Šuler iz Rijeke imala je posebnu želju. Neki će možda reći i neobičnu, ali samo oni koji ne poznaju ni Noelle, a ni njezinu mamu Sašu koja je podržala svoju kćer u onome što je zaželjela. A Noelle je zaželjela da joj za rođendan prijatelji i rodbina ne kupuju poklone, nego da umjesto toga donesu hranu za pse iz riječkog azila.
– Poslušali su me prijatelji i donijeli mi svašta za pse – kaže nam Noelle koja je zbog toga bila jako sretna. Jer, kaže nam, psi su dobri i zato im pomažu. Odnijela je sve darove s mamom Sašom u sklonište, a s njima je bio i pas Shiva. U riječkom skloništu zvali su ga Špigeta, do početka svibnja živio je ondje, a onda su ga Noelle i njezina mama odvele svojoj kući. I nije to prvi pas kojeg su udomile iz istog azila.
– Prije sam često uzimala štence na oporavak, ili kad je bilo hladno, a onda smo nekako odlučile da pružimo dom psu starijem od deset godina. Dogovorile smo se i da to mora biti crni pas. I tako je k nama došao Ogi – priča nam mama Saša. Stigao je nakon moždanog udara, imao je problema sa srcem i bubrezima, a kod njih je poživio još 17 mjeseci.
– Jako smo se vezale za njega. Otišao je dan prije Noellina rođendana, svjećicu na torti puhala je uz želju da nam se Ogi vrati. Zapravo je bila puno hrabrija od mene, ona je mene tješila i rekla da ćemo uzeti drugog psa – prisjeća se i dodaje kako su jedna drugoj rekle da je Ogi sada gore, s njihovim djedom.
Nakon Ogija stigao im je Žaki, no sreća mu nije bila naklonjena. Nije imao puno vremena da osjeti život u vlastitom domu, stigao je u 17. godini i teško bolestan. I kratko je još poživio. I Čonči je imao 17 godina kad je došao u njihov dom, živio je s njima godinu dana. Prije dolaska Shive malo su se odmarale od udomljavanja i skupljale snagu da novom psu pruže nježnost i ljubav. Za to vrijeme družile su se sa 14-godišnjom Laylom uz koju je Noelle odrastala. Uz nju je i postala odgovorna i osjećajna prema živim bićima.
– Shiva je zapravo trebao doći k nama odmah nakon Ogija, nekako nam je zapeo za oko, ali Žakiju i Čonči hitno je trebao dom. Shiva se od svih najbolje slaže s Laylom, odmaraju se zajedno na istom krevetu. I Layla je bila pomalo tužna kad je Čonči uginuo i kad je ostala sama, odgovara joj društvo – priča nam mama Saša.
Shiva sad ima 11 godina, a u azil za pse Društva za zaštitu životinja Rijeka stigao je, kaže nam volonterka Eli Trubić, iz groznih uvjeta. Unatoč tome, vrlo je stabilan i zdrav pas koji se sa svima slaže.
– Uvijek je problem udomiti starijeg psa. Ne zato što ih ljudi ne vole ili im se ne sviđaju, nego naprosto nisu spremni na činjenicu da će se možda vrlo brzo morati rastati. Iako im nitko ne može garantirati da se to neće dogoditi i kad udome štene. Stariji psi imaju neku priču iza sebe, ali su idealni za ljude koji nemaju puno vremena za šetnje i nepodopštine štenaca. Starijim psima treba samo mir i kutak u kojem će se odmarati – priča nam volonterka. Dodaje kako su starijim psima u azilu posebno teški ovi vrući dani pa vape makar za privremenim udomiteljima kojima će članovi Društva pružiti svu potrebnu pomoć u brizi za starije pse. Eli Trubić ističe i da su rijetki udomitelji kao što su Saša Šuler i malena Noelle za koju kaže da je vrlo odgovorna za svoje godine, brine se o psima i šeće ih.
Noelle nam otkriva da je oba psa, i Layla i Shiva, u šetnjama jednako slušaju. Priznaje nam i da posebno voli starije pse i drago joj je kad ih ljudi udome. A otkriva nam i da među psima koji su živjeli i žive u njihovu domu ima i favorita – to je Ogi, on joj je ipak najdraži.
Divna i dirljiva stvarnost. Od ovog sedmogodisnjek dijeteta kao i njezine Majke. Uzmite si kao primjer .