Katkad joj se čini da sve to nema smisla i poželi odustati, kaže nam Lora Jukić, volonterka udruge za zaštitu životinja Rocco iz Vinkovaca. Nije lako živjeti u sredini u kojoj svakodnevno pronalaze ostavljene i ozlijeđene pse na njivama, u šumama i kanalima, legla mačića razbacana tamo gdje ih je najteže naći, zavezana u vreće da se više pate. Nije lako gledati pretučene životinje koje se bore za život, a boje se ruke koja im želi pomoći, boje se vlastite sjene. A čini joj se, kaže, da je upravo u Slavoniji toga najviše. No, kad pomisli da je stigao taj kraj, da nema pomoći jer se ljudi nikad neće promijeniti, stigne joj poziv iz nekog vrtića ili škole. I krenu opet ona i njezin Pele među djecu, da im pokažu put kojim će mijenjati svijet, da im pokažu kako je sasvim normalno biti drukčiji, kako je sasvim u redu ako ne možeš sve što i drugi ili to radiš na svoj način.
– U svemu treba krenuti od temelja, a dječja dob je upravo taj temelj. Ne moraš voljeti životinje, ali nemoj ih mučiti. Posebno je opasno kada djeca maltretiraju životinje jer u kasnijoj dobi kod njih se razvijaju neka druga patološka ponašanja. I zato to treba ozbiljno shvatiti – govori nam Lora, inače edukacijski rehabilitator u osnovnoj školi u Vukovaru. Radionice u kojima je Pele glavni edukator provodi volonterski, a djecu zajedno uče suosjećanju i ljubavi.
A sve je zapravo počelo jer je trebalo pomoći Peleu, psu koji je prije gotovo tri godine pronađen u šumi. Bio je teško ozlijeđen, veterinari su predlagali i eutanaziju, ozlijeđene šape na istoj strani tijela nisu davale neku nadu da će pas moći normalno živjeti, hodati, obavljati sve fiziološke potrebe. Jedan pogled u njegove oči pune života bio je Lori dovoljan da donese odluku – Pele će ostati živ. Kako ipak nije mogao zadovoljiti sve potrebe u fizičkim aktivnostima, iako bez problema i trči i kopa rupe, Lora je tražila način kako mu pomoći, što napraviti da Pele bude veseo i zadovoljan pas. I pronašla ga je. Zajedno posjećuju dječje vrtiće, škole, knjižnice. Bili su nedavno i u očnoj optici Oculus, a Lora se nada da će i nastaviti suradnju.
– Zvali su nas jer su primijetili da djeca jako teško prihvaćaju naočale, ne žele ih nositi jer im se drugi rugaju zbog toga. I to je naša misija, želimo da djeca prihvate te razlike, bez obzira na to o čemu je riječ. Želimo da odrastu i postanu dio društva koje će poštovati razlike i sve one koji se razlikuju – govori nam ova mlada volonterka i ističe da je Pele u svemu tome nezamjenjiv. Kad ga vide, djeca odmah pomisle da Pele ne može ni trčati ni hodati, a onda im on pokaže da sve može i da je zbog toga sretan. Svaka radionica donese im nešto novo i njih dvoje stalno uče.
Priča o psu koji ima samo dvije noge i može baš sve prenosi se iz škole u školu. O važnosti i vrijednosti ovakvih radionica svjedoči i Katarina Duspara, učiteljica razredne nastave u Mirkovcima. Kaže kako je važno provoditi ovakve radionice jer djeca razvijaju suosjećanje prema životinjama i odgovornost općenito, a ako imaju kuće ljubimce, uvide dobrobit suživota s kućnim ljubimcem, kako spriječiti sve oblike nasilja među živim bićima. Djeca se upoznaju i s načinima kako pomoći onim životinjama koje su napuštene, ostavljene, jer uvijek se može nešto učiniti.
– Pele je ostavio dubok dojam na moje učenike i nastavljamo suradnju. Djeca su jako dobro reagirala, pristupila su psu bez straha, s puno suosjećanja, ljubavi i pažnje, tim više jer su vidjela s kakvim "nedostatkom" Pele živi i kako je njegova ljubav nadrasla ljudsko zlo koje mu je učinjeno – ističe učiteljica.
Upravo to ljudsko zlo, kaže Lora, opstaje jer se ne provode ni zakoni, koliko god bili idealno zamišljeni. Nezamislivo je, kaže, da nitko nije odgovarao zbog svih ostavljenih i ozlijeđenih životinja. Ne zna se tako tko je ozlijedio macu Sašku, pronađena je natopljena benzinom, imala je upalu svih dišnih puteva, a tijelo joj je bilo puno rana. Ettu su pronašli šumari između Vrbanje i Otoka, bila je zavezana špagom, obješena o drvo tako da je jedva doticala tlo. Vita je pronađena u obližnjem selu, nepokretna, danima je ležala u kanalu i svi su samo prolazili pored nje. Ima slomljenu kralješnicu, udomila ju je volonterka koja ju je i spasila. Mačka Grgu pronašli su uz cestu, imao je veliku ranu na nozi. Mačak Maro umirao je na cesti u predgrađu Vinkovaca, kad su ga spasili bio je pothlađen i jedva je disao. Selin je pronađena u kanalu, na ulazu u šumu, volonterima su javili da danima tamo leži. Amputirana joj je noga, sretno je udomljena.
I dok volonteri ne znaju više kako se nositi sa svom tom tugom koja ih okružuje, životinje brzo zaboravljaju što im se dogodilo. Pele nije ni svjestan da je drukčiji, baš kao i maca koju je prigrlio u svoj dom. Pronađena je promrzla, uspjela se izboriti za život, ali ima trajne posljedice. Dugo su mislili da je muško pa je dobila ime Maradona. Njih dvoje zajedno imaju šest nogu i samo dvije šape, Maradona nema nijednu. Ali to ih nimalo ne brine. Jer dok je ljubavi, oni mogu baš sve, unatoč razlikama.
Biti drukčiji znači biti nenormalan i npr tući životinje. Budi normalan kako Bog zapovijeda i ne tuci životinje. 🤓