Neke europske države poput Slovenije i Norveške ovih su dana priznale palestinsku državu. Je li taj čin priznanja put ka miru i rješavanju dugogodišnjih sukoba na Bliskom istoku?
Izraelski odgovor je osam mjeseci zastrašujućeg bombardiranja čije su posljedice najmanje 40 tisuća ubijenih i prisilno raseljavanje 2,3 milijuna ljudi. Dakle, najbrži ikad zabilježeni demografski pad cijele populacije, uništavanje kompletne civilne infrastrukture u Gazi, što neizostavno zaslužuje svaku osudu. Jednako kao i teroristički napad koji je Hammas izvršio 7. listopada 2023. "Oko za oko, zub za zub" ne smije biti politika koju EU podržava, a upravo to i radi pružanjem bezuvjetne političke i vojne potpore Izraelu.
Ta se potpora nastavlja u nizu međunarodnih institucija, a ovo političko pokriće i isporuke vojne opreme, osobito u svjetlu privremene presude ICJ-a koja je sve države obavijestila o mogućem slučaju genocida, čini EU izravnim sukrivcem u tome. Da je EU izvršila pritisak u listopadu nametanjem sankcija, embargom na oružje i zabranom tranzita američke vojne opreme kroz Europu, izraelski genocidni rat protiv Gaze možda bi bio ograničen. EU ne ispunjava svoju pravnu i moralnu dužnost pa su neke članice, kojima se pridružila i Slovenija, odlučile djelovati barem u kontekstu diplomatskog priznanja Palestine što, naravno, nije izvjesno. Moralna je obveza EU, kao i svake članice, da djeluje u smislu trenutačnog okončanja sukoba, time i patnje palestinskog naroda i talaca koje Hammas još drži u nemogućim uvjetima. To je prvo na čemu EU i članice trebaju raditi.
Ako već svijet nije jedinstven po tom bliskoistočnom pitanju, zašto i Europa slijedi tu nejedinstvenost, zašto Europa o situaciji na Bliskom istoku nema neki zajednički stav?
Ovo nije prvi put. Sjetimo se invazije na Irak 2003. koju su predvodile SAD s tzv. koalicijom voljnih, dok su protiv bile Francuska i Njemačka. Ta podjela između "stare" i "nove" Europe prisutna je kontinuirano, uz nijanse. Od početka 2024. EU je suočena s geopolitičkim i sigurnosnim izazovima bez presedana. Spirala negativnosti čini se nezaustavljiva – neuspjesi u rješavanju ukrajinske i bliskoistočne krize, ozbiljni ekonomski i socijalni izazovi, migracijska i integracijska kriza, zjapeći demokratski deficit te sve očitija geopolitička irelevantnost određuju potencijal njenog utjecaja u kompleksnim međunarodnim odnosima.
POVEZANI ČLANCI:
Iako je zajednička vanjska i sigurnosna politika jedan od njezinih temeljnih stupova, Europska unija nije u stanju razriješiti ni jednu krizu s kojom se suočava – od rata na prostoru bivše Jugoslavije pa sve do nedavnih sukoba koji se odvijaju u njenom neposrednom okruženju – ukrajinski, azerbejdžansko-armenski i izraelsko-palestinski sukob. Za zapadni Balkan EU također nema prihvatljiva rješenja, očigledno je urušavanje politike proširenja koja je sve manje privlačna zemljama kandidatkinjama. Ipak, ove regije su od prioritetnog geopolitičkog značenja za EU čiji potencijal upravljanja krizama u europskom sigurnosnom okruženju postaje upitno djelotvoran. Naime, rješenja se traže između drugih geopolitičkih aktera, dok EU pasivno i nemoćno promatra eskalaciju napetosti u svom "dvorištu" – prostoru Euroazije.
Kako bi se Hrvatska trebala postaviti, bi li trebala slijediti primjer susjedne Slovenije?
Da, trebala bi. To su mali i nedostatni koraci, ali svakako moramo napraviti odmak od politika koje su ispod minimalnih civilizacijskih standarda. Strašno je svakodnevno gledati zastrašujuće slike ubijanja ljudi i razaranja gradova. Politike koje podupiru Izrael nemaju podršku građana EU, a ni Hrvatske. Vrijeme je da to Vlada uzme u obzir.
GALERIJA Sukob Izraela i Hamasa
Nemislim da bi trebali slijediti Slo. i da Hr. prizna Palestinu ništ se nebi promjenilo. Kao prvo Hamas nije trebao napasti Izrael. Što su mislili? Da će se Izrael predati i da će židovi napustiti to područje. Drugo da palestinski civili surađuju sa izraelskom vojskom i da im pomognu riješiti se Hamasa nebi bilo toliko žrtava. Treće palestinci imaju državo i to se zove Jordan..