Nikola Tesla je 1896. došao do zaključka da bi se verzija njegova bežičnog sustava električnog prijenosa mogla koristiti za kontaktiranje bića na Marsu. Tri godine poslije, kad je provodio pokuse na svojoj eksperimentalnoj postaji u Colorado Springsu, mislio je da je detektirao signal s Marsa. I Guglielmo Marconi, Lord Kelvin i David Peck Todd smatrali su da se radio može koristiti za kontaktiranje Marsovaca. Astronom Frank Drake sa Sveučilišta Cornell izveo je 1960. prvi moderni eksperiment potrage za izvanzemaljskim inteligencijom, nazvan „Projekt Ozma“ prema kraljici u knjigama L. Franka Bauma. Drake je koristio radioteleskop promjera 26 metara u Zapadnoj Virginiji i usmjerio ga prema zvijezdama Tau Ceti i Epsilon Eridani. Bez rezultata. I sovjetski su se znanstvenici zainteresirali za izvanzemaljski život tijekom 1960-ih s višesmjernim antenama. Amerikanci su u Delawareu u Ohiu postavili teleskop nazvan „Veliko uho“.
„Breakthrough Listen“ pak je desetogodišnja inicijativa vrijedna 100 milijuna dolara započeta u srpnju 2015., jedna od najopsežnijih potraga za izvanzemaljskim komunikacijama, koju vodi Odjel za astronomiju na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, preko dva glavna radioteleskopa, zvjezdarnice Green Bank u Zapadnoj Virginiji i zvjezdarnice Parkes u Australiji. Kinezi su postavili fiksnu sferičnu antenu „Nebesko oko“ promjera 500 metara u prirodnoj depresijskoj vrtači Dawodang u jugozapadnoj Kini. Za gotovo 200 metara je u promjeru prešišao teleskop Arecibo ugrađen u prirodnu vrtaču u zvjezdarnici u Portoriku, koji je rekord držao preko pola stoljeća, a našao se u mnogim filmovima, kao što je „Zlatno oko“ iz serijala o tajnom agentu Jamesu Bondu. Mnogo se takvih primjera potraga za izvanzemaljskim tragovima života izredalo u posljednjih stotinjak godina. No, dokaza o izvanzemaljskoj inteligenciji nema, kao ni dokaza da su izvanzemaljci nekad davno posjetili Zemlju i stvorili civilizacije, o čemu su napisane stotine knjiga, a samo ih je kontroverzni Švicarac Erich von Däniken prodao na milijune.
Biološka evolucija na Zemlji nema unaprijed zadani cilj, što znači da život na Zemlji nije morao razviti tehnološku civilizaciju. A onda ni drugdje zapravo ne mora pa je to jedno od objašnjenja zašto nemamo potvrdu njihova postojanja
– Ljudi me često pitaju vjerujem li osobno da postoji izvanzemaljski život. To je pitanje promašeno. Naime, ono prešutno podrazumijeva da moje vjerovanje ili moje mišljenje po tom pitanju nešto znači zato što sam astrofizičar. Ali, ta je pretpostavka kriva. Ničije vjerovanje ne vrijedi tu ništa, bio znanstvenik ili laik. Radi se o tome da se prirodna znanost ne temelji na vjerovanjima ni na osobnim mišljenjima, nego na činjenicama. A činjenice su ovakve: život zasad nismo našli nigdje u svemiru, osim na Zemlji. Možda ćemo ga naći, a možda i nećemo. Tako stvari sada stoje, što se znanstvenog odgovora na pitanje izvanzemaljaca tiče. Ali takav stav nipošto ne znači da izvanzemaljski život znanstvenicima nije zanimljiv kao predmet istraživanja. Naprotiv. Nikad se dosad nije toliko ulagalo u potragu za izvanzemaljskim životom kao danas – kaže astrofizičar dr. sc. Dario Hrupec, docent fizike na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Neki instrumenti već postoje, kao na primjer svemirski teleskop James Webb, a neki se, dodaje, tek grade, a među svojim ciljevima istraživanja imaju i izvanzemaljski život. – Spomenuti teleskop James Webb svemir opaža u infracrvenom području što je pogodno za pitanja svih postanaka: svemira, galaksija, zvijezda, planeta i na kraju života. Konkretno, James Webb prikuplja podatke o atmosferama nekih egzoplaneta koji su potencijalno mjesta za život, barem za onakav život koji smo u stanju zamisliti i tražiti. U tim atmosferama može biti onih kemijskih elemenata koji su indikatori života. Općenito ih nazivamo biopotpisi. Nekad smo imali samo SETI, traganje za izvanzemaljskom inteligencijom, radioteleskope koji su tražili signal izvanzemaljske inteligencije. Danas nam nove tehnologije omogućuju puno širu potragu. Spomenuti biopotpisi su trenutačno „in”. Ali, ni traganje za naprednijim oblicima života, konkretno za izvanzemaljskim civilizacijama, nije nestalo. Kao što i najprimitivniji oblik života može promijeniti atmosferu svojeg planeta, da to bude vidljivo izdaleka, tako bi i civilizacije mogle u svojem zvjezdanom sustavu ostaviti trag vidljiv svjetlosnim godinama daleko. To nazivamo tehnopotpisima. I za njima se danas traga, čak i u okviru ozbiljnih znanstvenih projekata koje financira NASA – ističe dr. sc. Hrupec.
Jesmo li sami u svemiru? To pitanje zaokuplja i NASA-u, američku svemirsku agenciju. Kad se govori o životu izvan Zemlje, čovjek danas nema općeprihvaćenu definiciju kako bi taj život trebao izgledati. Svemirski teleskop James Webb, lansiran 2021. ili slična letjelica mogla bi u budućnosti uhvatiti znakove atmosfere poput Zemljine, s kisikom, ugljičnim dioksidom i metanom. Bio bi to, kažu u NASA-i, snažan pokazatelj mogućeg života.
Život bi se mogao pojaviti u našem susjedstvu: možda ispod Marsove površine ili u mračnim, podzemnim oceanima Jupiterova mjeseca, Europe. Ili će se možda ostvariti vjekovni san pa ćemo prisluškivati komunikacije izvanzemaljskih civilizacija
– Budući teleskopi mogli bi čak uhvatiti znakove fotosinteze, transformacije svjetlosti u kemijsku energiju od strane biljaka ili čak plinove i molekule koje upućuju na moguću prisutnost životinjskog svijeta – napominju. Inteligentan oblik života, tehnološki razvijen, mogao bi stvarati i izdaleka vidljivo atmosfersko onečišćenje, kao što se događa na Zemlji.
– Život bi se mogao pojaviti u našem susjedstvu: možda ispod Marsove površine ili u mračnim, podzemnim oceanima Jupiterova mjeseca, Europe. Ili će se možda ostvariti vjekovni san, pa ćemo prisluškivati komunikacije izvanzemaljskih civilizacija. Mogli bismo čak uhvatiti dokaze o „tehnopotpisima“ ili tragovima tehnologije, mislimo na smog. No, ako ne budemo takve sreće, posao će biti mnogo teži. Svjetlost će biti ključ – svjetlost iz atmosfere egzoplaneta, podijeljena u dugin spektar koji možemo čitati poput bar koda. Ova metoda, nazvana tranzitna spektroskopija, pružila bi popis plinova i kemikalija na nebu ovih svjetova, uključujući one povezane sa životom – pojašnjavaju u NASA-i.
Zahvaljujući svemirskim teleskopima, potvrđeno je već postojanje više od 5000 egzoplaneta, planeta oko drugih zvijezda, samo u našoj galaksiji, no njihov se broj vjerojatno broji u milijardama i bilijunima. Jedan od najboljih alata koje znanstvenici imaju za početak sužavanja potrage za naseljivim svjetovima koncept je poznat kao „nastanjiva zona“, orbitalna udaljenost od zvijezde gdje bi temperature potencijalno omogućile stvaranje tekuće vode na površini planeta. No, trebali bi biti zadovoljeni i drugi uvjeti, planet odgovarajuće veličine s odgovarajućom atmosferom i stabilna zvijezda koja nije sklona erupciji.
U listopadu će se na konferenciji na Lunarnom i planetarnom institutu (LPI) u Houstonu u Teksasu okupiti astrobiolozi koji će razmijeniti nova saznanja o podrijetlu, evoluciji i distribuciji života u svemiru. Astrobiologija se bavi pitanjima kao što su kako je nastao život na Zemlji, postoji li život izvan našeg planeta i kako ga tražimo.
Iako nikad nisu otkriveni jasni znakovi života, mogućnost izvanzemaljske biologije postaje sve vjerojatnija. To je možda najveće pojedinačno postignuće rastućeg polja astrobiologije
– Iako nikad nisu otkriveni jasni znakovi života, mogućnost izvanzemaljske biologije postaje sve vjerojatnija. To je možda najveće pojedinačno postignuće rastućeg polja astrobiologije, širokog proučavanja podrijetla života ovdje i potrage za životom izvan Zemlje. Istraživanjem i osvjetljavanjem svijeta ekstremnog života na Zemlji, eksperimentiranjem s time kako je život ovdje nastao, razumijevanjem kemijskog sastava svemira, mogućnih misija na Mars, Jupiterova mjeseca Europe, Saturnova mjeseca Titana i drugog, skuplja se ogromna količina znanosti kako bi se analiziralo i objasnilo porijeklo, karakteristike i moguće izvanzemaljske dimenzije života. Za razliku od izvanzemaljaca i osvajača zvjezdanih brodova popularne kulture, ova su otkrića stvarna – ističe pisac i novinar Marc Kaufmann.
Roveri Curiosity i Perseverance utvrdili su, dodao je, da je drevni Mars bio znatno vlažniji i topliji te da je bio nastanjivo mjesto za život mikroba. Kineska svemirska agencija također je na Mars poslala svoj rover, nazvan Zhurong prema kineskoj mitologiji, a u planove o osvajanju Crveni planet uključuju se i privatne inicijative, poput one Elona Muska. U Oxfordu u Ujedinjenom Kraljevstvu ovih su dana predstavljeni novi detalji o projektu traženja „tehnopotpisa“ drugih naprednih vrsta. Znanstvenici uključeni u „Breakthrough Listen“ nadaju se da će tehnološka dostignuća uskoro promijeniti potragu za inteligentnim životom u svemiru.
– Postoje nevjerojatne tehnologije koje su u razvoju, kao što je izgradnja golemih novih teleskopa u Čileu, Africi i Australiji, kao i razvoj AI-ja. Oni će promijeniti način na koji tražimo izvanzemaljske civilizacije – rekao je astronom Steve Croft.
Među novim instrumentima su „Square Kilometer Array“, sastavljen od stotina radioteleskopa koji se grade u Južnoj Africi i Australiji, koji bi trebao postati najmoćniji radioastronomski objekt na svijetu te zvjezdarnica Vera Rubin koja se gradi u Čileu, s najvećom kamerom na svijetu, koja bi mogla pomoći u otkrivanju milijuna novih galaksija i zvijezda.
– Do sada smo bili ograničeni na traženje signala koje su izvanzemaljci namjerno poslali kako bi obznanili svoje postojanje. Nove tehnike bit će toliko osjetljive da ćemo prvi put moći detektirati i nenamjerne prijenose – dodao je Croft.
Razvoj tehnologije, dakle, otvara nove vidike.
– Moguće je da smo danas na pragu otkrića života u svemiru, kao što smo 1990-ih bili na pragu otkrića egzoplaneta, za koje smo slutili da postoje, ali dotad nismo imali još nikakvih potvrda. Moguće je i da ćemo za koju godinu planete sa životom brojiti na tisuće, kao što danas brojimo egzoplanete. Ali je moguće i to da nigdje na njima ne nađemo sugovornike, da je civilizacija rijedak ili čak jedinstven fenomen unutar galaksije. Naime, bez obzira na kojoj se kemiji drugi oblici života temeljili prilično je sigurna jedna stvar, da imaju nekakvu evoluciju. A biološka evolucija na Zemlji nema unaprijed zadan cilj. To znači da život na Zemlji nije morao razviti tehnološku civilizaciju. A onda ni drugdje zapravo ne mora. To je jedno od mogućih objašnjenja Fermijeva paradoksa, prividne proturječnosti između općeg očekivanja da izvanzemaljske civilizacije postoje i činjenice da potvrdu njihova postojanja zasad nemamo – zaključuje astrofizičar Hrupec.
