Populisti koji ipak nisu pregazili pro-europske stranke, veliki “zeleni” val u zapadnoj Europi te rekordno visoka izlaznost najveća su iznenađenja ovih izbora za Europski parlament. Svaka od tih točaka ima i svoje konkretne posljedice, a možda je najznačajnija ona da će sada pro-europski klub u Europskom parlamentu biti jako fragmentiran, te će zahtijevati suradnju parlamentarnih skupina demokršćana, socijalista, liberala i zelenih. Prvi korak u testu suradnje bit će izbori za čelna mjesta Unije.
Ne postoji jasni trend
– Kad je riječ o analizi izbornih rezultata i tendencija, ne postoji jasni trend unutar Europske unije, već nacionalna politička scena uvijek igra veliku ulogu. U nekim državama, u Bugarskoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj ili Švedskoj tradicionalne su stranke postigle prilično dobre rezultate, u drugima nisu ili su podbacile. Iako su ga mnogi najavljivali, ipak se nije dogodio tsunami populista i radikala. Oni još uvijek imaju uporišta u državama poput Francuske i Italije, ali su im u drugim članicama rezultati prilično skromni. Možda je najvažnija poruka izbora da je proeuropski klub jako fragmentiran, što će kao posljedicu imati to da će demokršćani, socijaldemokrati, liberali i zeleni morati surađivati da bi imali većinu u Europskom parlamentu – govori njemački politolog i analitičar Thomas Bickl, nakon analize izlaznih anketa i dijela službenih rezultata.
Pogledajte našu izbornu emisiju:
O nacionalnim političkim prilikama govori i uspjeh tradicionalnog narodnjaka Sebastiana Kurza koji je, najvjerojatnije kao posljedica skandala sa slobodnjakom Heinzom-Christianom Stracheom, postigao bolji rezultat nego što se predviđalo. No najzanimljivija je bitka u Francuskoj. Marine Le Pen i njezina stranku Nacionalno okupljanje - prema izlaznim anketama - pretekla je stranku Republika u pokretu (LREM) predsjednika Emmanuela Macrona, no njezina pobjeda nije jednoznačna. Le Pen nije nastavila strelovit uzlet od prije pet godina, štoviše, rezultati ukazuju na stagnaciju ili blagi pad. Macronova LREM, koji će se pridružiti skupini liberala, naposljetku bi ipak mogao trijumfirati i to tako što bi njihov kandidat Michel Barnier preuzeo dužnost predsjednika Europske komisije, posebice zato što su Republikanci, iz obitelj pučana, potonuli.
Veliko iznenađenje porast je zelenih stranaka. U Njemačkoj su ostvarili najbolji rezultat u povijesti na saveznim izborima (oko 21 posto) i završili na drugom mjestu iza CDU/CSU. Zeleni su uzeli veliko dio kolača u Finskoj, ali i u Francuskoj, te pokazali da u zapadnoj Europi preuzimaju poziciju ljevice. Demografska analiza pokazuje da zelene stranke postaju bazen koji se puni mladim biračima, na uštrb ostalih stranaka. Dokaz tomu je i Njemačka gdje je među onima koji su prvi put birali trijumfirali zeleni - s čak 36 posto, a CDU je u toj kategoriji dobio samo 11 posto. Ako se nastavi trend prosvjeda školaraca protiv klimatskih promjena i klima sve više bude na političkoj agendi, odljev prema zelenima bit će još veći. No treba naglasiti da se zeleni val nije iz zapadne prelio u istočnu Europu. Polarizacija je znakovita i još je jedna od točaka koje dijele Europu na staru i novu. Ili, kako su već komentirali neki analitičari, u zapadnoj Europi imamo zeleni tsunami, a u istočnoj - pustinju.
– Zelene su stranke jače u državama s relativno visokim životnim standardom i u kojima ljudi mogu potrošiti novac na “zelene” proizvode i usluge. U istočnoj Europi do 1989. nisu ni postojala zelene stranka, a proizvodnja energije još se bazira na ugljenu ili plinu. No nije samo riječ o novcu, već i o svjesnosti i zabrinutosti za okoliš, pa se i na tom području stvari mijenjaju – komentira Bickl.
Europa mora biti snažnija
Još jedno, ugodno, iznenađenja ovih izbora je visoka izlaznost koja se na razini EU kreće oko 50 posto što znači da je 200 milijuna ljudi dalo svoj glas za zastupnike u Europskom parlamentu i predstavlja najbolji rezultat u više od 20 godina.– Visoka izlaznost na birališta pokazuje da je ljudima sada više stalo do Europe. Izlaznost je padala od 1979., da bi se situacija stabilizirala 2014. Ovaj je porast pozitivan signal i vjerujem da su ljudi shvatili da u svijetu u kojem vladaju ekonomski i politički sukobi Europa treba biti snažna i jedinstvena – smatra njemački politolog.
No dok se birači konsolidiraju, Europski parlament postaje sve fragmentiraniji što će zasigurno otežati prvu zadaću – odabir ljudi za pet ključnih pozicija u EU: predsjednika Europske komisije, Europskog parlamenta, predsjednika Europskog vijeća, Visokog predstavnika za vanjske poslove i predsjednik Europske središnje banke.
– Teško da će bilo tko od glavnih kandidata (Spitzenkandidata) postati predsjednik EK ako idu jedan protiv drugoga unutar Europskog parlamenta. Da bi podržao načelo vodećeg kandidata, koje mnogi šefovi država i vlada ionako ne žele, Europski parlament mora predstaviti kandidata koji će moći do sutra poslijepodne skupiti većinu.
Dakle, samo ako se pro-europske skupine do sutra dogovore o kandidatu, on ili ona će imati šanse postati šef EK. Ne bude li zajedničkog kandidata, šefovi država ili vlada će preuzeti stvar u svoje ruke. Teško je davati prognoze, ali postoji mogućnost da se dogovore o paketu za sve EU top pozicije do redovita summita 20. i 21, lipnja. Ako se dogovor ne postigne, imat ćemo dugu i neformalnu debatu tijekom ljeta, a dogovor bismo mogli čekati do jeseni ili duže – zaključuje Bickl.
Zeleni se zeleni crven žabac u vodi.