U gradu se škole bore da djeca imaju samo prvu smjenu, a naša djeca
imaju tri smjene i svaki školski sat skraćen pet minuta. Naša djeca dio
nastave provedu stojeći u hodniku ili u zbornici, gdje i po dvoje sjedi
na jednom stolcu, jedu u hodniku stojeći pokraj WC-a – ogorčeno govori
Anita Bogić, majka troje osnovnoškolaca koji svoje znanje pokušavaju s
još gotovo stotinu vršnjaka steći u dvije preuređene prostorije mjesnog
odbora u Sarvašu, gdje se održava nastava za učenike od 1. do 4.
razreda. Stotinu starijih školskih kolega svaki dan, pak, na nastavu
putuje u Osijek.
‘Želimo učiti!’
– Hoćemo školu! Želimo imati mjesto gdje ćemo učiti! – riječi su
malenih učenika koje smo čuli danas ujutro u hodniku, gdje su prvašići
tik uz WC doručkovali, a tek nekoliko metara od njih, još jedna su
vrata, i to liječničke ordinacije u koju svakodnevno dolaze bolesni.
Izgleda i zvuči nevjerojatno da danas, u 21. stoljeću, kada se i u
našoj državi škole hvale “pametnim pločama”, jedini pribor koji ima oko
stotinu mališana iz Sarvaša jesu kreda, ploča i spužva, a oni jedino
žele, kao i njihovi roditelji, imati uvjete u kojima će steći znanje
kako bi mogli postati, kako to često političari znaju reći “naša
budućnost”. Ogorčeni uvjetima i praznim obećanjima od prije tri godine,
roditelji su podignuli glas i u petak su protestirali, tražeći da se
konačno riješi status njihove djece. Svoj revolt vide preko ceste
- gdje stoji nedovršena zgrada nove osnovne škole koja je prema
obećanjima iz 2005. trebala biti gotova ove godine.
Nemaju ni tjelesni
– Nemamo dvoranu za tjelesni pa sad djeca sada nemaju taj predmet. Dok
Grad izdvaja tri milijuna kuna za kupnju prijenosnih računala, naša djeca nemaju
nijedno računalo, a ni sat informatike. Za djecu koja moraju čekati
vani na prometnoj ulici, kojom dnevno prođe oko 200 kamiona, nitko ne
mari. Nitko ne mari ni za naš strah – kazala je Snježana Kresonja,
majka koja naglašava da je Sarvašu potreban i vrtić.
– U vrtić ide 20-ak djece jer ih više od toga jednostavno ne stane! A
već sad moraju spavati na podu. Da imamo solidan vrtić, sigurno bi bilo
i više djece – komentira majka Snježana.
Sarvašani su organizirali i peticiju s kojom traže hitno rješavanje
problema, a uputit će ju mjerodavnim institucijama. Dosad su prikupili
više od 800 potpisa.
– Mi smo ne ogorčeni nego žalosni i nećemo odustati dok naša djeca ne
dobiju normalne uvjete za školovanje u što kraćem vremenu.
NA ČEKANJU Četiri je godine prošlo, a osnovna škola u Sarvašu nije napravljena