Marijan Balić iz Ilače nedaleko od Tovarnika nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu odlučio se vratiti u svoj kraj i stečeno znanje primijeniti na obiteljskom imanju. Kod kuće ga je čekalo 30 hektara plodne srijemske zemlje i puno rada. Kada danas pogleda unazad, kaže kako nije pogriješio – posvetio se uzgoju “srijemskog češnjaka”.
– Priča s češnjakom počinje sasvim slučajno. Mogla je to biti bilo koja druga kultura, ali za češnjak sam se baš zakačio jer ga je teško proizvesti, a ja volim izazove. Vrativši se kući, sagledao sam situaciju na tržištu Hrvatske, koja je tada vapila za domaćim češnjakom jer je kineski preplavio tržište i tu sam vidio svoju priliku. I tako sam od izazova stvorio pravi posao – govori Marijan. Na OPG-u imaju osam stalno zaposlenih.
– Ne želim biti rob kvantitete i velikih brojki. Plan je zadržati kvalitetu proizvodnje, zaokružiti proizvodnju kroz cijelu godinu i ostati prepoznat kao proizvođač najkvalitetnijeg češnjaka i jedan od pionira ove proizvodnje u Hrvatskoj. Teško možemo konkurirati uvoznom proizvodu, kada govorimo o cijeni. Kvaliteta je već druga priča i tu se trebamo pozicionirati kada se uspoređujemo s robom iz uvoza. Bit će bolje, siguran sam. Poljoprivreda se napokon počinje tretirati kao jedna od glavnih grana razvoja Hrvatske i to je dobro – optimističan je Balić. Ovaj poljoprivrednik već nekoliko godina surađuje s velikim trgovačkim lancem kojemu je postao glavni dobavljač češnjaka. Ispuniti zahtjeve nije bilo lako, priznaje, ali u svojoj proizvodnji i planovima uvijek podiže visoko ljestvicu pa je suradnja s europskim trgovačkim lancem samo rezultat takvog rada. Dodaje kako su poznati uvjeti, korektan odnos i uvažavanje dovoljni preduvjeti za nastavak suradnje.
Mladima poručuje da ne odustaju od svojih snova i vizija jer će žaliti cijeli život, bit će uspona i padova, ali morate biti uporni. Za sve postoji rješenje i nema “ne mogu”, možeš sve kada to uistinu i želiš, poručuje Marijan Balić, uz napomenu svima koji čitaju: “Nemojte sad svi u češnjak, ima i drugih kultura.”
