Temelj za presudu protiv generala Gotovine i Markača kao sudionika navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata jest tzv. brijunski transkript, odnosno zapisnik sa sastanka predsjednika Tuđmana s političkim i vojnim vrhom neposredno prije Oluje, na Brijunima 31. srpnja 1995.
Kopija tog dokumenta dostavljena je haaškom Tužiteljstvu mimo zakonske procedure odmah nakon smjene vlasti 2000., znači nelegalno, a čuvao se na Pantovčaku. Tek je kasnije u Haagu uveden kao dokazni materijal u suđenju Miloševiću pa je Sanaderova vlada legalizirala njegovo korištenje. Sudionici tog sastanka suglasni su bili da je dokument krivotvoren.
U svibnju 2005. Državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu koju su Gotovinini odvjetnici podnijeli protiv nepoznatog počinitelja zbog krivotvorenja transkripata brijunskog sastanka.
Na Brijunima uz Tuđmana su bili ministar obrane Gojko Šušak, šef HIS-a Miroslav Tuđman, admiral Davorin Domazet Lošo, general Zvonimir Červenko, glavni logističar MORH-a Vladimir Zagorec te generali Miljenko Crnjac, Mirko Norac, Mladen Markač i Ante Gotovina. Ova Tuđmanova formulacija bila je temelj za optužnicu i navodni zločinački pothvat: "Istok (istočnu Slavoniju, op.a.) bismo pustili totalno na miru, a ovo bismo morali riješiti, i jug i sjever. Riješiti na koji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti mora kapitulirati u nekoliko dana".
smrzo se i jupiter