Neslužbeni dio kampanje za predsjedničke izbore kandidatima je, stječe se dojam, donio više štete nego koristi.
Analizirat ćemo troje favorita za Pantovčak – aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru – i političke hipoteke, uglavnom one koje su si natovarili u neformalnom dijelu kampanje, s kojima će ući u službeni, odnosno jesenski dio izbornog pripetavanja.
Miroslav Škoro, kao politički autsajder, uspio se pozicionirati kao kandidat koji nameće teme i usmjerava političku kampanju. Njegova je politička promocija promišljena i osviještena, on privlači dobar dio birača razočaranih aktualnom predsjednicom i HDZ-om. Ali kako vrijeme odmiče, Škorine političke ideje postaju sve rubnije, a on klizi na teren političkog ekstremizma i radikalizma.
Koketira s opasnim idejama zabranjivanja političkih stranaka, konkretno SDSS-a, što je u demokratskom društvu, koliko god se s nekom političkom opcijom ne slagali, nezamislivo. Škori tek predstoje sučeljavanja i intervjui u kojima će, bez kontroliranih uvjeta, objasniti svoje stavove i imati priliku vratiti se na put bez radikalnih ideja.
U suprotnom, Škoro će biti označen kao ekstremni kandidat, a takvi imaju prolaz samo kod uskog kruga birača. I Škoro, kao i Kolinda Grabar-Kitarović, računa na glasove desnih birača, međutim, ekstremnim stavovima otjerat će birače s desnog centra kojem uglavnom pripadaju razočarani HDZ-ovci, na koje itekako računa.
Predsjednica u sjeni afera
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović još službeno nije ni istaknula kandidaturu, ali jasno je da ide u bitku za drugi mandat. Ona je u osjetljivoj situaciji, osim s vlastitim gafovima (mijenjanje političkih stavova, nespretnosti u izjavama i sl.), mora se nositi i sa svim aferama koje se vežu uz Vladu, HDZ te njezine nekadašnje prijatelje iz prvog reda s predsjedničke inauguracije.
Iako je rekonstrukcijom Vlade Plenković ministre opterećene aferama odmaknuo od Banskih dvora i HDZ-a, Uskok je upravo otvorio istragu protiv bivšeg ministra i političkog tajnika HDZ-a Lovre Kuščevića, što kod birača ostavlja loš dojam. Pod paskom Uskoka, pisali su mediji, još je troje bivših ministara; Tolušić, G. Žalac i G. Marić, ali zasad bez ikakvih službenih istraga.
Predsjednici u prilog ne ide ni situacija s bjeguncem Zdravkom Mamićem, premda je nedavno izjavila kako posljednje dvije godine s njim nije u kontaktu, jer je on proteklih dana dao intervju u kojem je, dojam je, namjerno spominjao upravo predsjednicu.
Ni uhićenje HDZ-ovca Damira Škare, osumnjičenog za silovanje, nije ugodno ni za HDZ ni za predsjednicu jer se Škaro u nekim prilikama fotografirao s Kolindom Grabar-Kitarović pa se sad tim fotografijama obilato garniraju izvještaji o njegovu uhićenju. Tu je i postupak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa protiv premijera i nekih ministara zbog putovanja u Helsinki na skup europučana Vladinim avionom, što opet HDZ, čija će predsjednica biti kandidatkinja, dovodi u negativan kontekst.
Predsjedničina je prednost što se okružuje HDZ-ovim disidentima (Stier, Penava...) koji će joj pomoći u kampanji i koji imaju dobar prolaz kod desnih birača. Možda upali model prema kojem će oni za nju privući desne birače, a Plenković centar...
Ostali nemaju šanse
Lijevi kandidat Zoran Milanović posljednjih dana, zbog smrti oca, i nije u kampanji, ali u izbornu utrku ušao je prilično ležerno, bez ikakve nove ideje ili konkretnog programa. Milanović nastoji svoj karakter predstaviti kao svoj najveći adut i svoj program, ali od iole ozbiljnog kandidata očekuje se više od fraze “želim biti predsjednik moderne, progresivne i znatiželjne Hrvatske”.
Zanimanje za Milanovićevu kandidaturu bilo je daleko veće dok se nagađalo hoće li se kandidirati nego sada kada je službeni kandidat. Milanović se mora nositi i s činjenicom da je šestero SDP-ovaca s liste za Sabor, koju je on bio slagao, pretrčalo u HDZ-ovu većinu, da mu je bivši šef kabineta osumnjičen zbog afere Dnevnice te da je sam govorio da se nikad ne bi kandidirao za predsjednika.
Troje kandidata u neslužbenom dijelu kampanje, dakle, nije briljiralo nekom novom idejom, premda Škori ne treba odreći konkretan program koji je predstavio i onda zabrljao idejom o zabrani SDSS-a. U tom dijelu kampanje možda nije trebalo imati očekivanja od aktualne predsjednice jer ona, za razliku od Škore i Milanovića, nije još istaknula službenu kandidaturu.
Politički analitičar Žarko Puhovski kaže kako je paradoks ove kampanje da je sve troje favorita odlučilo od svojih najslabijih osobina napraviti strategiju izborne kampanje ili pak svoju snagu pretvoriti u slabost.
– Milanoviću je njegov karakter bio najveća otegotna okolnost, Škoro je od čovjeka naroda koji se ne bavi politikom postao osvjedočeni desničar, a Kolinda Grabar-Kitarović, umjesto da s pozicije predsjednice sve komentira i izražava svoje stavove, ona sad bježi od novinara više nego ikada – rekao je Puhovski.
On smatra da teško itko drugi, osim ovo troje favorita, može ući u drugi krug.
Cemu prijepori i tenzije? Oni se samo bore za vlast, kao i svi politicari u Hrvatskoj na svakim izborima. A vlast je slast i mast, i idealna prilika za osobno bogacenje kroz raznorazne, sve moguce muljaze, skupljanja provizija,,,,,,,,,,, a sveve pod izgovorom brige za narod i drzavu. Ovom trojcu je vec sad dobro ili vrlodobro, a pobjedniku ce biti odlicno, sto se bas ne bi moglo reci za one koji ce glasati za njih, vecini kojih ce biti kao i do sada. Ne bas prelose (ali ni dobro), lose, losije, jos losije, jos jos losije,,,,,,,,,,,,,,, Ipak biracima, kako manjini kojima je dobo tako i vecini kojima je ne bas prelose (ali ni dobro), lose, losije, jos losije, jos jos losije,,,,,,,,, moze biti cast i ponos sto domaci, europski, kineski i ostali bjelosvjetski tajkuni te europski i bjelosvjetski bankari (jer domacih hrvatskih nemamo) dozvoljavaju da svakih cetiri, pe t godina biramo njihove najplacenije radnike.